Postupak sa medom poslije vrcanja

48

Izvrcani med još nije sposoban za trgovinu. Potrebno ga je razliti u veće posude, pokriti čistim platnom i povezati, te tako ostaviti 3—4 dana, što sve zavisi o temperaturi prostorije u kojoj se med nalazi.

Prostorija treba da je suha, čista i zračna, s temperaturom od oko 25°C. Nakon nekoliko dana s površine meda obere se pjena u kojoj ima peludnih zrnaca i raznog trunja. Obiranje se ponovi više puta, sve dotle dok površina meda ne ostane potpuno čista i dok ne prestane stvaranje pjene.

Kad prestane stvaranje pjene, pristupa se cijeđenju meda kroz trostruku gazu, koja se prije pokvasi u čistoj vodi, a zatim voda ocijedi. Ovako priređena gaza stavi se iznad druge čisto oprane veće posude u kojoj će se med dalje taložiti. Gaza se sa strane poveže špagom da jedan radnik može sam lakše raditi. Ukoliko je med topao, cijeđenje teče dosta brzo, pa je radi toga potrebno da je dotična prostorija zagrijana jer se inače hadan med brzo zgusne i ne može se brzo procjeđivati.

Umjesto gaze može se upotrijebiti i obična rjeđa pamučna tkanina u tri sloja. koja se također pokvasi u čistoj vodi, a zatim dobro ocijedi da ne ostane ni najamnje vode.

Osim toga vrlo je važno da med prilikom cijeđenja ne pada s visine u malim gustim kapljicama jer, prolazeći kroz zračni prostor, stvara na tisuće malih zračnih mjehurića koji med zamute. Da kapljice meda, prolazeći kroz cjedilo, ne bi stvarale ove zračne mjehuriće, potrebno je da se ispod razapetog trostrukog platna nalazi lijevak kroz koji prolazi procijeđeni med. Iz lijevka, sa suženim otvorom na donjoj strani, med treba da teče niz koso postavljenu izdubljenu čistu daščicu.

Donji dio ove daščice oslanja se koso na jedan kraj dna posude, dok je gornji spojen s otvorom lijevka, nalazeći se iznad sredine posude. Za cijeđenje i taloženje meda mogu dobro poslužiti temeljito očišćene bačve koje treba prije upotrebe dobro impregnirati parafinom.

Kad se med ocijedi i izbistri u većim posudama, preostaje još da se izvrši sortiranje meda po porijeklu, tj. od kojih biljaka med potječe, a i po sadržaju vode u njemu. Poslije toga med se razlijeva u posude za transport i prodaju ili za daljnje čuvanje. Potpuno zreo med sa 18—20°/o vode ima specifičnu težinu između 1,412 —1,430, što znači da 1 litra takvog meda važe 1,412 —1,430 kg a nekad i više.

Dobro očišćen i sortiran med ulijeva se u druge čiste posude u kojima će se otpremiti za prodaju. Za spremanje meda na veliko upotrebljavaju se razne posude: drvene, aluminijske, emajlirane i druge. Ukoliko se upotrebljavaju drvene posude, najbolje je da su građene od lipe, jasike i platane, a ako tih nema, može se upotrijebiti bijela vrba, topola, pa i bukva. Crnogoričino i hrastovo drvo nije dobro za tu svrhu jer od crnogoričnih dužica med navuče miris od smole, a od hrastovih pocrni zbog sadržaja tanina.

Kako med ima svojstvo da upija vlagu, to je potrebno da su dužice za izradu posuđa za med potpuno suhe, jer ako bismo ih izrađivali od nedovoljno suhog materijala, med bi iz njih upijao vodu, dužice bi se rasušile i med bi curio. Za spremanje meda najbolje odgovaraju okrugle kante sa širokim grlom koje zapremaju 37 litara i u koje stane 50 kg meda. Da se zaštite od oštećivanja, dobro ih je obložiti drvenim letvicama.

Samo se po sebi razumije da posuđe za med mora biti potpuno čisto i bez ikakvih stranih mirisa. Uzalud bi bila sva briga oko dobivanja dobrog meda ako bismo ga spremili u nedovoljno očišćene posude ili s nekim stranim mirisima, jer takav med ne bi bio nikako za upotrebu, osim eventualno za pečenje rakije ili slično.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.