Vlaga u košnicama

Dolaskom sve hladnijeg vremena, pčelinje zajednice počinju s intenzivnim pripremama za prezimljavanje. U ovom razdoblju izlazi posljednje leglo pred zimu, a matica prestaje nesti jaja ili je to nešenje svedeno na najmanju moguću mjeru.

U priobalnim krajevima nestanak legla zbivat će se mjesec dana kasnije. Pčele su sve mirnije, a izleti iz košnica vrlo su rijetki. Rezerve hrane raspoređuju tako da im je lako dostupna nakon oblikovanja zimskog klupka. U košnicu unose sve više propolisa kojim zatvaraju nepotrebne otvore, učvršćuju okvire i poklopnu dasku. Ako smo obavili sve radove u košnicama i na pčelinjaku, još nam jedino preostaje nazirati tijek mirovanja i pregledati leta da se ne zatvore umrlim pčelama. Povremeno osluhnemo zbivanja unutar košnice i pripremimo se za zimsko tretiranje protiv varoe, nakon što se izleže i posljednje ovogodišnje leglo.

Količina vlage u košnici ovisna je o godišnjem dobu zbog brzine njezina nastajanja i mogućnosti pčela da je uklone. Tako najveća količina vodene pare nastaje tijekom bogatih nektarnih paša a ponekad i peludnih. Te velike količine vlage uglavnom ne primjećujemo jer su obilne paše u proljeće ili rano ljeto kada su temperature zraka relativno visoke i vodena para izađe iz košnice putem ventilacijskih otvora i kroz leto.

Uz to, pčele lepezanjem krila taj proces dodatno ubrzavaju. Nasuprot tomu u hladnijem razdoblju godine, a osobito tijekom zime, vodena para može stvarati veliki problem u košnici. Ako košnica nije dobro izolirana, nije napravljena od prirodnih materijala (kao što su drvo, slama) ili zimska ventilacija nije odgovarajuće riješena, vlaga u obliku kapljica koje se nakupljaju, može prouzročiti velike probleme pčelama, pa i njihovu propast
tijekom zime.

Pčele prezimljavaju u zimskom klupku tako da se, ovisno o jačini hladnoće gušće ili rjeđe zbijaju jedna uz drugu. U sredini klupka temperatura se u prosijeku kreće oko 20oC. Za proizvodnju i održavanje topline pčele „sagorijevaju“ med pri čemu nastaje vodena para i ugljikov dioksid, a troši se kisik.

Male količine ugljikovog dioksida oko samog klupka djeluju umirujuće na pčele tijekom zimovanja. Računa se da pri utrošku jednog kilograma meda nastaje isti volumen vodene pare. Ta vodena para, kao specifično lakša, penje se u gornje dijelove košnice tamo kondenzira i postaje vidljiva u obliku kapljica vode. Tako nakupljena voda slijeva se po stjenkama košnice i veći se dio iscijedi kroz leto. Ako se stvori višak koji ne izađe na ovaj način, vlaga se nakuplja u udaljenim dijelovima košnice i tamo uzrokuje rast plijesni.

Može kapiti po nepoklopljenom medu i peludi, te prouzročiti njihovo kvarenje. Med može postati tako rijedak da počinje curiti iz stanice saća i cijediti se kao slatka tekućina po podnici i letu. Vlažno saće postaje pogodna podloga za rast i razmnožavanje različitih mikroorganizama, pa i uzročnika pčelinjih bolesti.

Ako se kapljice nakupljaju iznad klupka, počinju kapati i po samim pčelama. Na taj se način pčele pothlađuju, dodatno uznemiravaju i prisiljavaju na veću potrošnju vodene pare, cijeli se proces ubrzava i ako ne nastupe topliji dani za prosušivanje i pročisne izlete, pčelinja zajednica ubrzo stradava.

Kako bismo spriječili štetne posljedice viška vlage, potrebno je prigodom utopljavanja košnica obratiti pozornost na materijal kojim stvaramo toplinsku izolaciju. Uz to je važan i način odvođenja suvišne vode i ugljikova dioksida iz košnice.

Učinkovita ventilacija je za uspješno prezimljivanje pčelinjih zajednica važniji čimbenik i od same toplinske izolacije. Zato prigodom utopljavanja košnica ne smijemo pretjerivati i sve zrakonepropusno zatvoriti. Ne smijemo koristiti najlon ili slične nepropusne umjetne materijale kao što su spužva ili stiropor.

Uvijek je potrebno naći mjeru do koje zatvaramo otvore i utopljavamo, a da ujedno osiguramo i dovoljnu izmjenu zraka. Načini ventilacije ovise u prvom redu o konstrukciji košnice, zatim o smještaju pčelinjaka, te o materijalu od kojeg je košnica napravljena.

Kod LR košnica i drugih nastavljača najvažnije je obratiti pozornost na materijal od kojeg je načinjena košnica, a osobito poklopna daska. Kako je poklopna daska najčešće napravljena od lesonita koji je nepropustan za vodenu paru, uz to i hladan, prorezujemo je i nastale otvore prekrivamo novinskim papirom ili kartonom koji izolira, a ujedno i upija vlagu. Drugi način je da poklopnu dasku okrenemo obrnuto, na njezin okvir od letvica. Pri tome treba voditi računa da je letvica s otvorom postavljena iznad leta, a ne nasuprot kako se ne bi stvarao propuh. Ako pčele zimuju u više nastavaka i oni imaju gornja leta, dovoljno je samo njih otvoriti, a otvor zaštititi mrežom. Uvijek moramo paziti na smjer strujanja hladnih zimskih vjetrova da ne udaraju u čelo košnice i kroz gornje leto ne stvore propuh. Za učinkovito prozračivanje dobre su i mrežaste antivaroa podnice, kod kojih moramo paziti na ispravnost ladice i položaj u odnosu na smjer strujanja vjetra. I ovdje je dobro da je ladica napravljena od prirodnih materijala, a ne od plastike ili lima.