Zarazna šepavost ovaca

Kažemo da je zarazna šepavost bolest ovčara. Javlja se najčešće kao posljedica loših uvjeta držanja i loše brige vlasnika o ovcama. U stado se obično unosi kupnjom bolesnih životinja.

Zdrave ovce mogu oboljeti kada pasu na zaraženom pašnjaku ili prolaze zaraženim putem, borave u zaraženima stajama. Uzročnici bolesti jesu mikroorganizmi koji žive bez prisutnosti kisika, zraka.

Mikroorganizmi uzrokuju propadanje papka, a time i šepavost. Znakovi bolesti počinju pojavom crvenila kože u međupapčanom području, laganom oteklinom, a nakon toga se javlja nekrotička rana. Životinja počinje šepati. Kasnijim razvojem bolesti razara se papak, pa ovca neprekidno šepa, hoda praktično na tri noge.

Kada šepavost zahvati više nogu, životinja pase klečeći na prednjim nogama. Kasnije sve manje pase, više leži, počinje mršaviti. Pri pregledu papka osjeti se jaki neugodan miris. Pri otvaranju papka vidi se da je rožina odvojena od ostalog dijela pa nema svoju funkciju.

Bolest u kasnijoj fazi može toliko uznapredovati da se upala proširi do kosti, nastaje sepsa i životinja ugiba. Preventivna zaštita sastoji se ponajviše u držanju ovaca u adekvatnim uvjetima. Ovce treba pretjerivati kroz bazen u kojem se nalazi 5-postotna otopina modre galice.

Treba organizirati pregonsko napasivanje s izmjenom pregona svakih 10 do 15 dana. Čim se bolest pojavi, potrebno je odvojiti bolesne ovce od zdravih ovaca te započeti liječenje.

Liječenje se sastoji u odstranjivanju propalog dijela papka. Tako očišćen papak treba oprati u otopini dezinficijensa, npr. u otopini Cetavlona ili u 10-postotnoj otopini formaldehida, a nakon toga papak poprskati antibiotskim Dermo sprejem. Nakon toga životinju treba držati na suhoj stelji sve do ozdravljenja, a ako je potrebno, papak treba još nekoliko puta očistiti i nasprejati.