Ako je vrijeme vlažno s mnogo oborina, na bobicama se pojavljuje pepeljasto siva navlaka, koja predstavlja konidiofore s konidijama koje šire zarazu s bobice na bobicu tako, da nam u roku nekoliko dana mogu zahvatiti cijeli grozd, odnosno sve grozdove na čokotu.
Naročito brzo propadaju zbijeni grozdovi jer je na njima olakšan prijelaz zaraza.Najčešće siva plijesan zarazi vinograd u fenofazi završetka cvatnje.
Posebno se jako razvije u uvjetima slabog čišćenja grozdića (zbog kiše ili rose), kad se «nahrani» ugljikohidratima iz ostatka cvjetova, ojača i uđe u zelenu bobicu, peteljku i peteljčicu. Ulazak u zelenu bobicu može izazvati njeno propadanje (kao i peteljki i peteljčica) i tu fazu zovemo «zelena plijesan».
Često se ova faza ne zamjećuje, ili nije jako uočljiva. Gljivica se često “pritaji” 1-2 mjeseca te čeka početak zriobe bobica. Posljedica je jaka pojava sive plijesni (truleži) u fazi šaranja i zriobe, kad gljivica dobije puno šećera u bobici, uz povoljne uvjete za razvoj (vlaga i toplina). Ovo je jedan od najznačajnijih načina razvoja sive plijesni.
Siva plijesan prodire u bobice kroz otvorene rane različitog porijekla (napad grožđanih moljaca, jak napad pepelnice-pucanje bobe, plitak korijen nakon jače kiše-pucanje bobe, jak vjetar, tuča, ose pred zriobu …). Mjere zaštite: Prva faza infekcije su simptomi “zelene plijesni”, kada propadaju peteljke, peteljčice i zelene bobe.
Zelena plijesan se razvije na sljedeći način: gljivica Botrytis cinerea kao saprofit naseli se na ostatke odbačenih cvjetova (prašnici, kapice). Posebno se jako razvije u uvjetima slabog čišćenja grozdića (slab vjetar, kiša ili rosa), kad se “nahrani” ugljikohidratima iz ostatka cvjetova, ojača i uđe u zelenu bobicu, peteljku i peteljčicu. Ulazak u zelenu bobicu može izazvati njeno propadanje (kao i petljki i peteljčica) i tu fazu zovemo “zelena plijesan”. Često se ova faza ne zamjećuje, ili nije jako uočljiva. Gljivica se često pritaji 1-2 mjeseca i čeka početka zriobe bobica.
Posljedica je pojava jake sive plijesni (truleži) u fazi šaranja i zriobe, kad gljivica dobije puno šećera u bobici, uz povoljne uvjete za razvoj (vlaga i toplina). Ovo je jedan od najznačajnijih načina razvoja sive plijesni. Siva plijesan prodire u bobice kroz otvorene rane različitog porijekla (napad grožđanih moljaca, jak napad pepelnice-pucanje bobe, plitak korijen nakon jače kiše-pucanje bobe, jak vjetar, tuča, ose pred zriobu …). Osim što napada bobice i grozd te umanjuje kvalitetu grožđa i vina, gljiva za vlažna vremena može napasti i tek istjerale pupove, vrhove izboja i listove. Pup i dio izboja odumre, a list dobije smeđe pjege. Ipak ove štete nisu velike. Veće su štete od napada na grozdiće u cvatnji, kada oni propadaju a uzrok je vinogradarima nepoznat.
Suzbijanje se provodi u četiri termina:
• odmah nakon cvatnje • pred zatvaranje grozda • u šaranju ili omekšavanju boba • 3-4 tjedna pred berbu
Četiri prskanja sa kvalitetnim pripravcima osigurat će zdravo grožđe i u vrlo lošim godinama za vinogradare. Važno je voditi računa i o sljedećem:
- saditi manje osjetljive sorti (sorte zbijenog grozda su osjetljivije) –
- saditi vinograd okrenut u smjeru puhanja najčešćih vjetrova
- redovito suzbijati grožđane moljce
- za suzbijanje peronospore i crne pjegavosti primjenite fungicide prad cvatnju i nakon cvatnje koji dodatno djeluju i na sivu plijesan
- skidati lišće oko grozdova
- potrebno je uklanjati zaperke
- gnojidbu treba izbalansirati
- vinograd održavati čistim od korova