Održavanje inox bačvi

Pranje i čišćenje posuda i bačava od inox materijala lakše je nego pranje bačava od drvenih materijala.

Naime, duge na drvu bačava imaju sićušne rupice tj. pore što je posljedica anatomske građe drveta, pa se u njima nalazi još nešto vina koje u potpunosti ne možemo nikada odstraniti. To praktički znači da pokvareno vino u drvenoj bačvi tu istu bačvu doživotno čini neuporabljivom. S druge strane, kod inox posuda to nije slučaj jer one nemaju ranije spomenute pore pa se stoga lako i peru, odnosno čiste i održavaju.

Netom kupljena bačva od inox materijala prije same uporabe ispire se namjenskim, blagim neutralnim sredstvima za čišćenje. Ustvari, sredstva za čišćenje posuda od inox legura ne razlikuju se od onih koji se upotrebljavaju za drvene sudove: hladna i topla voda, kristalna soda, i sl. Ipak nužno je znati kako se sredstva na bazi klora nipošto ne smiju koristiti iz razloga što oštećuju čelik.

Također, za dezinfekciju cisterne ne smije se koristiti sumporasta kiselina (H2- SO3). Jednom korištena bačva je brzo spremna za prihvat novog vina s tim da se skidanje vinskog kamena (sriješa) s njene površine učinkovito provodi mlazom tekuće vode, i to izmjenično toplom- hladnom.

Svim podrumarima je kristalno jasno kako drvena bačva (iako zahtjevna) predstavlja idealnu posudu za sazrijevanje vina. Naime, kroz pore drveta ulaze zrak i kisik, oksidiraju neke tvari koje tako mijenjaju kemijski sastav, dok druge tvari pak postaju teže topive te se talože na dno i stjenke suda. Drugim riječima, nema kvalitetnog vina bez drvene bačve. Ali, kada je vino sazrelo (nakon drugog ili trećeg pretoka) onda se preporuča njegovo prelijevanje u inox bačve. Time se izbjegavaju i stanoviti gubici iz razloga što se kroz pore (rupice) drvenih bačvi gubi alkohol i u manjoj mjeri voda, pa mogu nastati veliki gubici, osobito u suhom podrumu.

Međutim, pošto na tržištu gotovo da više nema pravih hrastovih (kvalitetnih) bačava, posude od inoxa također možemo upotrijebiti za vrenje mošta jer je kovina dobar vodič topline pa se toplina nastala vrenjem ne akumulira već prelazi u okolicu. Uostalom, u njima se vino kasnije, zaliveno enološkim uljem vrlo lako i jednostavno čuva. Osim toga, prednost kovinskih posuda ogleda se i u činjenici kako zauzimaju vrlo malo podrumskog prostora te je riječ o bačvama s kojima se u podrumu lako i manipulira.

Danas se navedene inox posude mogu pronaći u različitim zapreminama, već od 10 litara pa sve do 1000 i više litara. Kakvoća im pak varira jer čelik mora sadržavati određeni postotak kroma (Cr) i nikla (Ni) u leguri, premda je bitna i finoća izradeobrade. Tako je potrebno da čelik sadržava 18-20 posto kroma i 9-14 posto nikla jer taj omjer osigurava otpornost materijala prema agresivnim kiselinama vina i uopće na koroziju.

I na kraju, što reći već ustvrditi kako su cisterne od nehrđajućeg čelika budućnost jer im nije potrebna unutrašnja izolacija i vanjski premaz, pa je njihovo održavanje jednostavno a trajnost neograničena.