Armatura u vinogradima

Danas je podizanje modernih vinograda nezamislivo bez oslonca – armature. Armatura se sastoji od stupova, žice, sidara (ankera), različitih zatezača žice i dodatnih pomagala (kukice, lanci, inox-nosači i sl.).

Stupovi

Temelj armature čine stupovi. Postavljaju se u paralelnim pravcima, a svaki pravac predstavlja zaseban red vinograda. Na početku i kraju reda postavljaju se tzv. “čeoni” stupovi, a unutar reda, na određenom razmaku postavljaju se i ostali stupovi. Stupovi se postavljaju u iskopane jame ili se zabijaju u tlo bez prethodnog kopanja jama. Stupovi se u tlo mogu zabiti ručno (mehaničkim udarcima) ili strojno, posebnim strojevima tzv. “zabijačima”, koji se priključe na traktor.

Svaki stup treba biti dovoljno čvrst (i u tlu, i u nadzemnom dijelu), osiguravajući tako sigurnost armature vinograda bez “ljuljanja” redova. To se postiže minimalnom dubinom stupa u tlu, najčešće oko 60 cm u tlu. Na pjeskovitim tlima potrebno je stupove postaviti u tlo i nešto dublje (i do 80 cm). Na izrazito vjetrovitom području stupovi se također postavljaju dublje u tlo ili se pak postavlja veći broj stupova na istu dužinu reda.

Stupovi za armaturu vinograda izrađuju se od impregniranog drveta, plastike, betona (armiranog ili prednapregnutog) te od različitih metala ili njihovih legura.

Stupovi namijenjeni postavljanju armature u vinogradu mogu biti bez rupa za provlačenje žica ili s izbušenim rupama kroz koje se žice provlače.

Dimenzije stupova vrlo su različite, od 2,0 do 2,7 m, a ako se planira postavljanje sustava mreža protiv tuče, potrebni su stupovi duži od 5 m.

Za pergole kosog krova (brajde, virnice ili odrine) upotrebljavaju se stupovi posebnog oblika, poput naopako okrenutih palica za hokej. Kut loma takvih stupova jest između 110 i 120 stupnjeva.

Stupovi se najčešće postavljaju u proljeće druge vegetacije (10 do 12 mjeseci nakon sadnje).

Sidrenje čeonih stupova

Sidrenje (učvršćenje) čeonih stupova obavlja se na dva osnovna načina:

• različitim tipovima naslanjanja čeonog stupa na kosi oslonac;
• različitim vezanjem koso položenog vrha stupa žicom za sidro, koje je čvrsto postavljeno u tlo.

Sidro može biti veći kamen, betonirani dio jame, namjenski armirano betonski kamen sa željeznom ili čeličnom žicom većeg promjera ili pak gotovi tipovi elisnih vijaka (“puževi”) različite veličine, koji se vrtnjom u smjeru kazaljke sata sami ukapaju u tlo.

Žica

Žica služi za vezanje, provlačenje gibljivih dijelova trsa (krakovi i lucnjevi). Postoje različiti sustavi s obzirom na broj potrebnih žica za armaturu vinograda.

Sve žice pocinčane su, ali za armaturu se mogu koristiti i čiste čelične žice (1,6 – 2,0 mm promjera) ili žice od čistog inoxa (1,2 – 1,4 mm promjera).

Zatezači

Tijekom prve 2 do 3 godine uzgoja zatezači nisu potrebni, ali nakon prvog znatnijeg uroda, jačeg vjetra u vegetaciji (npr. olujnog nevremena), žice se istežu. Stoga ih valja svakog proljeća, nakon završene rezidbe dodatno nategnuti.

Zatezanje žica obavlja se na dva osnovna načina:

• ručno zatezanje otpuštanjem jednog kraja žice na jednom ili oba čeona stupa uz ponovo fiksiranje krajeva žice nakon dotezanja,
• ručno zatezanje žice bez oslobađanja krajeva žice. U tom slučaju potrebno je rabiti posebne zatezače. Na tržištu je više tipova zatezača. Osnovna razlika među njima je u tome kad se stavljaju, jedni se moraju staviti istodobno kad i žica, a drugi se mogu staviti i kasnije.