Lijeska na vlastitom korijenu stvara mnogo korijenovih izdanaka te je uzgoj na vlastitom korijenu pogodan za uzgoj u obliku grma ili kao živa ograda.
Međutim, ako lijesku odlučimo uzgajati kao stablo, ono na što treba paziti jest da redovito odstranjujemo vodopije i korijenove izdanke pogotovo ako su na vlastitom korijenu. Za uzgoj u obliku stabla više se preporuča lijesku cijepiti na medvjeđu lijesku koja stvara manje korijenovih izdanaka.
No, kod ove podloge javlja se problem što njoj ne odgovaraju teška tla koja su česta u kontinentalnoj Hrvatskoj, već ocjedita ilovasta tla. Međutim, medvjeđa lijeska dobro podnosi ekstremne uvjete i sušu. Rezidbu treba obaviti tijekom zime dok lijeska miruje. Tako ćemo smanjiti potrošnju hranjiva na nepotrebne izboje koji nam smetaju i tako potaknuti cvatnju. Također, rezidbom trebamo odstraniti i bolesne, oštećene ili suhe grane kako bismo smanjili mogućnost napada bolesti i štetnika.
Lijeska se često uzgaja u obliku grma i u intenzivnim nasadima. To je ostalo još od starijih vremena kada se lijeska uzgajala na vlastitom korijenu koji često stvara jake korijenove izdanke. Tada je bilo najlakše održavati lijesku kao grm. Također se smatralo da lijeska tako bolje rodi zbog veće rodne površine. To možda i jest tako ako se gleda prinos po biljci koja je i sama po sebi veća te traži više mjesta. Ali ako se gleda po jedinici površine, veći urod se može očekivati samo kod uzgoja lijeske kao stablašice, jer je tako moguć gušći
sklop. Stabla lijeske dolaze u punu rodnost nakon 6 godina, a trajnost nasada može dostići i do 40 godina, pa i duže. To pokazuje koliko je bitno detaljno planiranje prije sadnje kako bismo u potpunosti iskoristili potencijal lijeske i našu proizvodnju učinili što isplativijom.
Grm se, također, može formirati i iz sadnica koje su cijepljene na medvjeđu lijesku ako se 3-4 sadnice posade na isto mjesto (grmolika vaza). Tako ćemo dobiti grm koji će imati 3-4 glavne grane i koji ćemo lakše održavati s obzirom na to da neće imati mnogo korijenovih izdanaka kao lijeska na vlastitom korijenu. Ovakav uzgoj je moguć i isplativ samo u ekstenzivnim nasadima, tj. na okućnicama. Za intenzivnu proizvodnju on je preskup i nije rentabilan, zahtijeva više sadnica, a ušteda s obzirom na uzgoj u obliku grma na vlastitom korijenu nije značajna.
Uzgojni oblik grma se formira skraćivanjem sadnice na 20-30 cm kako bi se potaknulo stvaranje korijenovih izdanaka. Od novostvorenih korijenovih izdanaka treba ostaviti 3 do 4 koji će tvoriti osnovne grane. Ostale izboje treba redovito odstranjivati, osim ako ih se želi iskoristiti za obnovu grma ili formiranje gušćeg grma (živa ograda).