Joha, brzorastuće drvo močvarnih terena

3002

Crna joha (Alnus glutinosa) je do 30 m visoko listopadno drvo, rasprostranjeno na cijelom europskom kontinentu, Kavkazu, u jugozapadnoj Aziji i zapadnom Sibiru te sjevernoj Africi.

crna joha

Raste u nizinskim, ali i planinskim područjima, uz močvare, rijeke i potoke, dopirući do 1000 m nadmorske visine. Ima piramidalnu krošnju, s pravnim, vitkim deblom koje seže do vrha krošnje. Kora je kod mladih stabala glatka, zelenkastosmeđa i uglavnom sjajna, kasnije crvenosmeđa, izbrazdana uzdužno i poprečno, i ljuskasta. Korjenski sustav je vrlo razvijen, čupava zvonastog oblika, bez žile srčanice, sa snažnim postranim korijenjem. Korijenje prodire u tlo, probijajući zbijene glinene horizonte. Izbojci su goli, glatki, na presjeku okrugli ili tupo trokutasti, s mnoštvom sitnih bjelkastih lenticela. Pupovi su na dugim stapkama i ljepljivi, pokriveni s dvije smeđeljubičaste ljuskice, spiralno razmješteni, obrnuto jajasti do duguljasto ovalni, tupog ili neznatno ušiljenog vrha.

Listovi su okruglasti, goli i sjajni, dugi 4-10 cm, široki 3-9 cm, na vrhu zaobljeni ili tupo prikraćeni, s pilasto nazubljenim i plitko lapovitim rubovima. U početku su ljepljivi, odozdo su u pazušcima žilica s čupercima žutih dlačica; prije opadanja izrazito potamne, opadaju zeleni u rujnu ili listopadu. Listanje je tijekom travnja. Muški cvjetovi su na izbojcima 5-6 cm dugim, visećim, ljubičastosmeđim resama, po 3-5 u grozdu, na debelo savijenoj peteljci. Ženske rese su sitne, na peteljkama, po 3-4 u pazušcu listova.

Vrijeme cvatnje je prije listanja, u veljači i ožujku. Muške i ženske rese pojavljuju se tijekom jeseni. Plod je oko 2-4 mm dugi smeđi, spljošteni oraščić (nux), koji sa strane ima izrazito uska krilca. Smješten je u češeriću kojeg oblikuju zadebljane i odrvenjele ljuske. Češerići tijekom dozrijevanja ne opadaju, nego ostaju na granama do ljeta. Oraščići dozrijevaju u listopadu ili studenome, ostaju tijekom zime u češerićima, a ispadaju tek uoči proljeća.

Crna joha je brzorastuća vrsta, a s obzirom na zahtjev prema toplini, vodi, tlu i svjetlu, ima široku ekološku valenciju, tj. široki raspon vrijednosti navedenih ekoloških činitelja, u kojem je moguć opstanak i razmnožavanje ovog listopadnog drveta, izrazito močvarnih terena. Premda je vrsta svjetla, dobro podnosi i zasjenu. Raste na humusnim i vlažnim tlima. Otporna je na tvorničku prašinu i otrovne plinove. Doživi oko 1200 godina, a kao pionirska vrsta, u zajednici s bijelom vrbom, služi za osvajanje najvlažnijih nizinskih područja. Ne-rijetko oblikuje čiste sastojine (jošike) na zamočvarenim terenima, većinom panjače, gdje se voda duže ne zadržava, ali gdje je razina podzemne vode visoka. Često se javlja u mješovitim šumama, unutar sveze hidrofilnih (vlažnih) šuma.

Izvor: Časopis Hrvatske Šume

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.