Obični divlji kesten

1248

Rod divljih kestena obuhvaća približno 25 vrsta bjelogoričnog listopadnog drveća i grmlja Sjeverne Amerike, jugoistočne Europe i Azije te djelomice suptropskih predjela, iz porodice Hippocastanaceae.

divlji kesten
Izvor: Wikipedia

Na europskom kontinentu samoniklo dolazi samo obični divlji kesten. Vrste ovoga roda znakovite su po nasuprotnom i prstolikom lišću, s 5-9 listića, pupovi su im krupni i pokriveni s nekoliko pari ljusaka. Cvjetovi su grupirani u uspravne mnogocvjetne metličaste cvatove. Plod je okrugli bodljikavo-mesnati tobolac (čahura), s vrlo krupnim sjemenkama.

Nakon dozrijevanja se raspadne tako da sjemenke mogu ispasti. Sjemenka je krupna, sjajna, tamno kestenjasta, u donjem dijelu s velikom bijelo-prljavom pjegom; klije podzemno. Naziv roda potječe od latinske riječi esca, što znači jelo (stočna hrana). Naime, Turci i Grci su odavno koristili sjemenke kao lijek za konje pa otuda drugi dio latinskog naziva za obični divlji kesten.

Obični divlji kesten (Aesculus hippocastanum) je endemična vrsta južnoga dijela Balkanskoga poluotoka (Albanija, Bugarska, Grčka, Makedonija), a porijeklom je iz Perzije. Stablo naraste u visinu do 30 m, s promjerom do 100 cm, ima široku, gusto razgranjenu krošnju jajastog oblika, kora je tamnosmeđa do sivosmeđa i ljuskasta. U mladoj dobi je sive boje, a kasnije se raspucava u obliku tankih pločica, debljine oko 1 cm. Korjenski sustav je površinski, izrazito razvijen, u mladosti se oblikuje glavni korijen, a kasnije brojno postrano korijenje. Izbojci su ravni, debeli, goli, svijetlosmeđi ili sivosmeđi, često pokriveni okruglastim lenticelama. Pupovi su nasuprotni, jajasto stožasti, ušiljenoga vrha, s mnoštvom ljuskica. Potonje su unaskrsno nasuprotne, krupne, crvenkastosmeđe, sjajne, ljepljive i čvrsto priklonjene; najveće su u srednjem dijelu pupa.

Vršni pup je dug oko 2 cm te je višestruko veći od postranih, koji su veći u gornjem dijelu izbojka, nego u donjem te od njega neznatno otklonjeni.. Listovi su nasuprotni, dlanasto sastavljeni, s 5-7(-9) liski na zajedničkoj dugačkoj peteljci (15- 20 cm), koje su duguljasto obrnuto jajaste, šiljastoga vrha, dvostruko napiljenoga ruba, usko klinaste osnove, sjedeće. Dugačke su 15-30 cm, široke 6-12 cm. Srednja liska je najveća (do 20 cm), a donje dvije najmanje. Liske su odozgo tamnozelene, gole i sjajne, odozdo svjetlije, uzduž žila smećkasto dlakave, perasto mrežaste nervature, s jako izraženom srednjom žilom u gornjem dijelu. Listovi su tijekom jeseni zagasito žuti ili smeđi.

Cvjetovi su dvospolni, zigomorfni, javljaju se potkraj svibnja i početkom lipnja, bijele su boje. Pri osnovi su cvjetne latice prošarane sitnim linijama crvene i žute boje. Cvatovi su u obliku uspravnih metlica, dugih 20-30 cm, javljaju se obilno i redovito svake godine. Svi cvjetovi tijekom cvatnje nisu fertilni, a do oplodnje dolazi samo kod donjih cvjetova i oni se razvijaju u velike, okrugle, zelene, bodljikave plodove, koji se svijaju prema dolje na nabubrenoj cvjetnoj osi. Plod je tobolac promjera oko 6 cm, sa zelenim bodljikavim omotačem u kojemu su smještene malobrojne (13) sjemenke; nakon dozrijevanja (rujan i listopad) plod puca na tri dijela.

Sjemenke su krupne, okruglaste i neznatno spljoštene, površina im je pokrivena čvrstom, smeđom i sjajnom lupinom, neugodnog su mirisa i vrlo gorkog okusa. Unatoč tome, rado ih jedu životinje (ovce, svinje, konji, visoka divljač i dr.) Slične su sjemenkama pitomoga kestena koje su ušiljene.

Obični divlji kesten je entomofilna vrsta (razmnožava se kukcima), dobro podnosi zasjenu, najbolje se razvija kao pojedinačno (soliterno) stablo, voli topla staništa s pretežito dubokim i humoznim tlima u klisurama i dolinama rijeka, s umjerenom zrač- nom vlagom (mezofi t) gdje se javlja u sastavu priobalnih šuma. No, podnosi dobro i hladnoću i sušu. Inače, u našim ga šumama rijeko nalazimo kao uzgojnu vrstu, premda uspijeva u različitim ekološkim uvjetima. Znatna mu je izbojna snaga iz panja, a drvo mu je slabe kvalitete. Zbog iznimnih ukrasnih svojstava često se grupno ili pojedinačno uzgaja u parkovima te drvoredima, a postoji mnoštvo hortikulturnih oblika. Jedna je od najljepših samoniklih (autoktonih) i parkovnih vrsta drveća na europskom kontinentu.

Postigne starost oko 200 godina, a njegovi cvjetovi, kora i plodovi upotrebljavaju se u pučkoj medicini. Velikim sadržajem escina, saponina, povoljno djeluje na stijenke kapilara i vena, ima diuretičko i protuupalno djelovanje. Spojevi masti, saponina i škroba prikladni su za liječenje crijevnih oboljenja, proljeva i katara dišnih organa. U službenoj kliničkoj fitoterapiji divlji kesten koristi se kod tegoba s proširenim venama i otečenih nogu.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.