Agava

1886

Rod drvenastih trajnica iz porodice Agavaceae obuhvaća nekoliko stotina vrsta rasprostranjenih u aridnim i semiardnim tropskim i suptropskim predjelima zapadne polutke.

Najviše ih nalazimo u Meksiku. Više se vrsta kultivira u vrtovima i parkovima toplijih krajeva. Stabljika im je uglavnom kratka ili je uopće nema. Listovi agave su veliki, tvrdi, trajni, mesnati i većinom s bazalnim rozetama te s trnastim rubom i vrhom. Cvjetovi su regularni, u metličastim i klasastim cvatovima smješteni na visoku batvu koja se razvija iz centra rozete. Neke vrste cvatu svaku godinu, neke u većim intervalima, a neke samo jednom, nakon čega se čitava biljka osuši i uvene. Cvijeće je većinom ljevkasto, sa 5 do 6 uskih pojedinačnih segmenata. Prašnika je 6, a tučak je jedan s glavičastom i tupom njuškom. Plod je duguljasti tobolac s mnogo sitnih, plosnatih i crnih sjemenki. Najveća kolekcija agava nalazi se u botaničkom vrtu Kew Garden u Engleskoj.

Agave se često kvalificiraju po lišću (rub i vrh). Cvjetovi se kod većine vrsta javljaju kasno. Jedna skupina agava (Euagave) ima metličaste cvatove na kandelabarskim ograncima, druga (Littaea) ima gusti klasasti cvat s parnim cvjetovima, a treća (Manfreda) se obnavlja lako iz specijalnih bazalnih bulbila. Prvu agavu otkrio je Kristofor Kolumbo na bahamskom otoku Guanahani.

Obična agava (loparina; A. americana L.) podrijetlom je iz tropskog dijela Amerike. Vrlo je proširena i udomaćena i u Sredozemlju. Stabljike gotovo nema. Lišće je jedan i pol metar dugačko i do 20 cm široko, debelo, sočno i sivozeleno, prema gore blago savinuto i tvori snažnu rozetu. Cvjetno batvo može biti i do 12 metara visoko. Cvjetovi su veliki, sa žutozelenim segmentima. Stoje u uspravnim metličastim cvatovima na mnogo horizontalnih ogranaka. Batvo i cvat pojavljuju se oko desete godine života biljke, nakon čega ova vrsta agave ugiba, ali se obnavlja izbojcima iz žilja. Ugibanje agave može se spriječiti rezanjem cvjetnog batva prije nego se razvije cvijet. Često se uzgaja u posudama kao ukrasna vrsta. Dobro veže tlo. Kod nas, a i inače u Sredozemlju, uzgaja se već nekoliko stoljeća (unesena je oko sredine 16. stoljeća, najprije u Španjolsku).

Agavama je u domovini porijekla ekonomska vrijednost velika. Iz lišća mnogih vrsta dobiva se vlakno. Najvažnije su u tom pogledu A. sisalana, A. cantala i A. fourcroydes. List A. sisalana dug je do 2 metra i težak do 1 kilogram. Iz starih dozrelih listova dobiva se vlakno koje je do 150 cm dugo, trajno, bijelo ili žućkasto, čvrsto i žilavo. Upotrebljava se za grube proizvode kao što su vreće, tepisi, viseći kreveti, četke, ljetni šeširi, konopi i užad. Vlakno A. americana prikladno je za fino pletivo, posebno čipku. Na otoku Hvaru agave su časnim sestrama benediktinkama služile kao sirovina za dobivanje niti u izradi čipki koje su jedinstvene u svijetu. Hvarska čipka od agavinih niti uvrštena je na listu zaštićenih nematerijalnih kulturnih dobara. U južnoj Italiji iz obične agave dobiva se posebno vlakno zabbara koje služi za vezanje drva, sijena ili za pletenje stolaca i šešira. U Meksiku se alkoholno piće tequila radi od agava. Tequila je u gradu Tequili prvi put proizvedena u 16. stoljeću, no Asteci su pravili fermentirano piće od agave koje su zvali octli (kasnije je dobilo popularnije ime pulque) još prije nego su došli španjolski osvajači 1521. godine.

Tequila, kakvu danas poznajemo, počela se proizvoditi ranih 1800.- ih u Guadalajari (Meksiko), a kroz prošlo je stoljeće postala popularna diljem svijeta. Polja plave agave i drevne destilerije u okolici Tequile danas su na popisu svjetske baštine. Latinsko ime roda Agave potječe od grčke riječi Agauos, što znači uzvišen, vrijedan divljenja. Na engleskom jeziku poznata je pod nazivom Century plant (stoljetna biljka), zbog toga što cvjeta samo jednom i to nakon vrlo dugog vremena. Agava se spominje i u grčkoj mitologiji kao mitska kraljica Tebe, kćer tebanskog kralja Kadma i Harmonije. Prvi ju je opisao Carl Linnaeus 1753. godine u knjizi Species Plantarum.

Sve su agave važne medonosne biljke. U cvjetovima ima dosta nektara, a osobito u vrsti A. salmiana. U južnom dijelu Europe agave se često koriste za vezanje terena. U južnoj Italiji njezinim se lišćem hrane koze. Iz srčike se izrađuje materijal za nabadanje insekata za potrebe izrade entomoloških zbiriki. Agave se razmnožavaju sjemenom i vegetativno. Mnoge tjeraju bazalne izbojke i izbojke iz žilja, a neke razvijaju posebne pupove na stabljici koji se mogu zakorjeniti. Za uzgoj agava potrebno je ocjedito ilovasto ili pjeskovito, ali svježe tlo, te sunčani položaj u području aridne ili semiaridne klime. Odgovara im kišnica i rosa koja se zadržava na dnu lišća.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.