Bagun, izumrla pasmina svinja

Od selekcije europske divlje svinje i starih mediteranskih tipova svinja potječe, danas nažalost izumrla, izvorna hrvatska pasmina svinja – bagun.

Ime joj potječe od pridjeva bagunast, odnosno kovrčav, koji je svinja dobila zbog tipičnih kovrčavih čekinja. Svojevremeno su mađarski autori smatrali da joj ime upućuje na porijeklo od izumrle mađarske bakonjske svinje, što je definitivno opovrgnuto. Treba istaknuti da je u provedenom pokusu od 1935. do 1947. godine dr. Stjepan Romić utvrdio kako je bagun u pogledu iskoristivosti hranjiva i nakupljanja masti znatno bolji od turopoljske svinje i mangulice.

Taj je pokus proveden na dobru Đakovačke velebiskupije koje je duže razdoblje uzgajalo četiri izvorne pasmine svinja: mangulicu, baguna, crnu slavonsku i turopoljsku.

Opis baguna dao je 1937. godine delegat pri Poslanstvu Kraljevine Jugoslavije u Beču, veterinar dr. Nikola Ritzoffy, koji je ujedno prvi znanstveno opisao i turopoljsku svinju i mangulicu. Bagun svojom konstitucijom upućuje na masnu pasminu svinje, koja je selekcionirana za bolju iskoristivost hrane i ranozrelost. Glava baguna je srednje velika i kratka, s izraženim podbratkom, kratkim tamno obojenim rilom i relativno malim, uzdignutim ušima. Vrat je širok i mišićav. Leđa su ravna i široka, u stražnjem dijelu tijela uzdignuta, a sapi strme.

Trup joj je kratak i obao, a prsa su široka i duboka. Noge su čvrste, dobro razvijenih butova, a papci su tamno obojeni. Cijelo tijelo baguna prekriveno je žućkasto-bijelom dlakom (čekinjom) koja je ljeti više valovita, dok je zimi izraženo kovrčava. Koža je olovnosive boje. Krmače baguna prosječno su visoke u grebenu 72 cm, duljine su tijela 88 cm, duljine glave od 44 cm, širine prsa 35 cm i opsega potkoljenice 16 cm, uz težinu od 160 kg.

Kao poseban tip baguna navode se gicani, koji imaju u prosjeku veću glavu, glatku, jaču i otporniju dlaku te su kasnozreliji od baguna. Trup im je duži, rebra plosnatija, a noge duže i čvršće od baguna. Krmače prase 4-10 prasadi, prosječno 6. Očito je gican bio tip baguna srodniji europskoj divljoj svinji, na što upućuju i kod njega često prisutni privjesci, šiške, karakteristika europske divlje svinje i srodnih arhaičnih pasmina, kao što je primjerice šiška. Na osnovi opisa i fotografije gicana, koju u studiji o bagunu donosi Romić, možemo zaključiti kako su gicani najvjerojatnije križanci baguna i šiške.

Bagun je bio rasprostranjen isključivo na širem području gornje Podravine u Hrvatskoj, od Varaždina do Virovitice, posebno na području Koprivnice, Đurđevca i Virovitice, a naročito na ekstenzivnim područjima. Kao centri uzgoja navode se područja mjesta Gola kod Koprivnice i mjesta Molve kod Đurđevca. Već pedesetih godina 20. stoljeća populacija baguna svedena je na desetak tisuća grla, a potom je potisnuta od mesnih bijelih pasmina Landras i Yorkshire.