Kujundžuša

Podrijetlo sorte nije sa sigurnošću utvrđeno, ali se smatra autohtonom sortom imotskog područja. Prema usmenoj predaji, nađena je u selu Ivanbegovina (pokraj Imotskog).

Navodno se u početku zvala Žutac ili Žutka, a tek kasnije je dobila ime Kujundžuša po prezimenu Kujundžić koje je rašireno u tom području. Uzgaja se uglavnom na području Imotskog vinogorja, gdje je najzastupljenija i najvažnija sorta u sortimentu. Iz tog područja ponešto se proširila i u susjednu Hercegovinu. U Hrvatskoj se uzgaja na površini od 238,37 ha (APPRRR, 2013).

Rodnost je redovita i visoka. Prinosi mogu biti vrlo visoki, osobito pri velikim sustavima uzgoja kao primjerice trsova uz odrine. Kakvoća sorte je prosječna, jako ovisna o visini prinosa. Pri manjem opterećenju koncentracija šećera može biti zadovoljavajuća, ali joj je kiselost redovito vrlo niska.

Budući da je redovite i visoke rodnosti te malih zahtjeva prema ekološkim uvjetima, sorta je vrlo raširena, gotovo isključivo na području Imotskog, gdje prednjači u sortimentu. Vino Kujundžuše proizvodilo se, a i danas se još cesto proizvodi, tradicionalnom tehnologijom, uz dugotrajnu maceraciju, pa su vina bila intenzivno žute boje, trpka, snažna, pogodna za duže čuvanje, ali najčešće tupa i neharmonična, čemu je pridonosila i niska kiselost.

Ovakvo vino nema mnogo poklonika izvan matičnog uzgojnog područja, gdje su potrošači navikli na taj tip vina. Međutim u posljednje su vrijeme, primjenom suvremene tehnologije i ranijom berbom, vina puno užitnija. Za postizanje bolje kakvoće važno je više pozornosti posvetiti tehnologiji proizvodnje grožđa, a osobito reguliranju prekomjerne rodnosti.

S vegetacijom počinje srednje kasno, a dozrijeva kasno, krajem III. – početkom IV. razdoblja. Vrlo je bujna sorta. Nije osobito osjetljiva na gljivične bolesti. U zrelosti su bobice osjetljive na otkidanje zbog npr. jakog vjetra.

Populacija Kujundžuše je velika, a zbog dobrih proizvodnih karakteristika sorta se sadi i populacija ne pokazuje trend pada. Unatoč uskom području rasprostranjenosti, ne smatra se ugroženom sortom zbog velike populacije i gospodarskog značaja. Promjenom u tehnologiji proizvodnje vina Kujundžuše kakvoća se može prilagoditi suvremenom shvaćanju kakvoće bijelih vina te time osigurati dugotrajan opstanak sorte.