Medenka ili voštana puževica

Klobuk medenke u promjeru je od 5 cm do 12 cm, u mladosti ispupčen ili okrugao, raširen u kasnijoj fazi rasta kada postaje široko konveksan.

Klobuk je mazav, ali se često brzo isušuje te postaje gladak i neznatno dlakav. Crvenkaste je boje poput crvenog vina sa ružičastom nijansom, često s prugama ili mrljama od boje, ponekad na oštećenim mjestima žut, posebice u sredini.

Cjevčice su prilično guste i tvrde, bijele su boje, a u kasnijoj fazi rasta imaju crvenkaste mrlje po sebi. Stručak je 3 do 7 cm dug, u početku bijele boje, ali kasnije poput klobuka poprima crveno ružičastu nijansu. Meso je bijelo i tvrdo, pri prerezu nakon kratkog vremena pocrveni. Miris i okus nije izražen, kod starijih primjeraka okus je gorkast.

Medenka je mikorizna gljiva i raste u mikorizi s bjelogoričnim drvećem, posebice ispod hrasta ili bukve gdje raste pojedinačno ili u manjim skupinama. Vrijeme rasta jest kasno ljeto ili jesen. Mogućnost zamjene: Crvenkasta puževica Hygrophorus erubescens (Fr:Fr) Fr raste u planinskim crnogoričnim šumama, meso joj na prerezu požuti i gorkog je okusa.

Vinski crvena puževica Hygrophorus capreolarius (Kalchbr) Saccardo naraste manja i cijelo joj je plodište vinski crvene boje, a listići su odmah u mladosti crvenkastooker obojani. Raste u planinskim crnogoričnim šumama, posebno uz smreke. Hygrophorus purpurascens (Alb & Schw:Fr) Fr ima bjelkasto plodište zamrljano crvenoljubičastom bojom. Također raste u crnogoričnim šumama te u gornjem dijelu stručka posjeduje ostatak bjelkastog zastorka, odnosno koprene.

Ako ih pažljivo pregledamo, medenke zasigurno ne izgledaju kao gljive iz porodice Russula: cijela gljiva, kao i samo meso, nije tako labavo i krhko kao kod gljiva iz porodice Russula. Valja napomenuti da kod porodice Hygrophorus ne postoji niti jedna vrsta koja je otrovna, tako da nema opasnosti od zamjene, ukoliko prepoznamo Hygrophorus porodicu.