Jelenovo uho

Jelenovom uhu je više puta mijenjan znanstveni naziv, a u literaturi ćete ga najčešće naći pod: Polyporus umbellatus (Pers.) P. Karst., zatim Dendro polyporus umbellatus (Pers.) Julich, i Grifolia umbellata (Pers.) Pilat.

Najčešće korišteno ime roda dolazi od starogrčkih riječi polys što znači mnogo i poros što znači otvor, dok ime vrste umbellatus potječe iz latinskog, a najvjerojatnije se odnosi na udubljenje na vrhu klobuka koje podsjeća na pupak.

Ova se gljiva nalazi na crvenoj listi zaštićenih gljiva Hrvatske pa je branje strogo zabranjeno, a kako je vrlo ljekovita isplati se posegnuti za prascima ili kapsulama koji se mogu nabaviti putem interneta. Kinezi su još prije dvije tisuće godina spoznali diuretsko djelovanje sklerocija.

Raste po Europi, Aziji i u Sjevernoj Americi. Široko je rasprostranjena, ali rijetka. Prividno se pojavljuje na tlu, dolazi duboko urasla u podnožju stabala i korijenja, uglavnom tvrdih listača. Preferira hrast, bukvu, javor, zatim, grab te rjeđe meke listače brezu, lipu i johu, a rijetko se nađe uz četinjače poput smreke, jele ili bora. Saprofit je ili parazit te uzrokuje bijelu trulež na bazi stabla. Također, spada u rijetke poliporne gljive.

Plodno se tijelo sastoji od brojnih, malenih klobuka blijede sivosmeđe, sive, svjetlosive ili bjeličaste boje, ponekad u oker tonovima. Manje ili više su okrugli za razliku od klobuka donekle slične zec gljive (lat. Grifola frondosa’) budući da su veći i oblika lepeze. Širina klastera, koji djeluje zbijeno, poput nanizanih crijepova, iznosi od 10 do 35 cm, a pojedinog klobuka od 2 do 4 cm. Klobuci su u početku konveksni, kasnije se izravnavaju i postaju plitko uleknuti. Suhi su na dodir i često s finim ljuskama u središtu koje dolaze osobito kod mlađih primjeraka. Vremenom rub postaje valovit, na klobuku se često počinju javljati ogrebotine i požute. Na donjoj strani su kratke, bijele cjevčice himenofori koje se spuštaju nisko po stručcima.

Mnogobrojni cilindrični stručci uzdižu se iz jedinstvene baze, dijele se na po nekoliko grančica koje su često srasle, a svaka na vrhu nosi klobuk. Oni čine jedinstveno tijelo bjeličaste boje. Meso je mekano, krhko, gusto i bijele ili krem boje koja se ne mijenja nakon što se prereže. Otisak spora je bijele boje.

Po nekima meso ima ugodan miris po kopru, za neke osobe daje miris brašna i ugodnog je okusa, ali to se odnosi samo na mlađe primjerke. Oni stariji imaju žareći okus i prilično neugodan miris.

Vrijeme pojavljivanja je od lipnja do studenog. Sadrži vlakna (46,06 %), bjelančevine (7,9 %) ergosterol (provitamin D2), biotin, tvari topive na zraku, beta glukane koji djeluju kao imunostimulatori, elemente pepela, složene topive tvari u šećerima te biološki aktivne fermente.

Fitokemijska analiza je pokazala prisustvo brojnih vrijednih sekundarnih metabolita poput stereoida, polisaharida, antrakinona i nukleozida. Membranske bjelančevine akvaporini pomažu ukloniti višak vode i natrija iz organizma. Uz to sadrži minerale: natrij, kalcij i kalij.

Mladi sklerocij jelenovog uha bogat je tvarima koje djeluju diuretski, protutumorski, stimulirajuće na imunosustav, antivirusno i antibakterijski. Jelenovo uho djeluje povoljno na normalizaciju propusnosti krvnih žila, pridonosi poliferaciji (povećanju tkiva prilikom zarastanja rana). Jača rast kose i sprječava njeno ispadanje i slabljenje. Ima moć rastvaranja nakupljene tekućine u organizmu bez da snižava krvni tlak kada je nizak ili normalan.

Ova se gljiva koristi kod otežanog mokrenja, kod učestalog mokrenja, odnosno bolesti vezanih uz mokraćni mjehur, jakog nefritisa, ciroze jetre, tumora, točnije karcinoma pluća, sarkoma maternice ili Erlichovog ascitesnog tumora, kod vodene bolesti i dijareje. Ima izraženo djelovanje u slučajevima hepatitisa koji se liječi u sklopu fungiterapije, kao i žutica, hepatitis i ciroza jetre. Upotrebljava se u vidu proturadijacijskog fitopreparata u slučaju radijacijske bolesti. Zaustavlja rast stafilokokne mikroflore i djelovanje praživotinja iz roda plazmodija koje uzrokuju malariju i klamidiju koja uzrokuje urogenitalnu infekciju.

Gljivu ne bi trebalo konzumirati istodobno s drugim diuretskim lijekovima.