Uzgoj Shii Take gljiva na drvenim oblicama

258

Shii take ili mirisna aniska (Lentinula edodes) je visoko cijenjena gljiva na Dalekom istoku, a ime je dobila od japanske riječi shii – hrast i riječi take – drvo.

Druga je po značaju u ukupnoj svjetskoj proizvodnji gljiva, a Japan, Kina i Južna Koreja drže 95 % svjetskog tržišta. Uzgoj shii take odvija se na drvenim oblicama ili na supstratu u vrećama, odnosno shii take, kao tipični saprofit, je gljiva koja raste na odrezanom drvu i u vlažnim uvjetima.

Vrlo je tražena zbog velike nutritivne i medicinske vrijednosti. Sadrži oko 13-14 % bjelančevina, 1,5-2,5 % masti te značajne količine esencijalnih aminokiselina. Od vitamina sadrži B1, B6, B12, A2, C, D, E i K, kao i minerale (selen, magnezij, željezo, kalij, kalcij, fosfor…). Smanjuje kolesterol u krvi (15 % za sedam dana), povećava otpornost na viruse, a njezin ekstrakt ima anitikancerogeno djelovanje. Ljekovitost te gljive potiče od polisaharida, od kojih je najljekovitiji lentinin. U Kini i Japanu se kontrolirano uzgaja već 500 godina. Prije nekih pedesetak godina uzgoj je započeo i u Europi i Americi.

Manja obiteljska poljoprivredna gospodarstva mogu, sukladno zahtjevima lokalnog tržišta, planirati proizvodnju shii take gljiva kao dodatak kućnom budžetu. Proizvodnja može biti na drvenim oblicama ili na supstratu u vrećicama. Razlika je u tehnologiji proizvodnje.

Prvi korak je odabir vrste drva za proizvodnju. Shii take najbolje rastu na tvrdom listopadnom drvu (veća gustoća) i jake, ali ne predebele, kore. Pretanka kora slabo čuva od isušivanja. Najčešće se koriste hrast, grab, bukva, kesten, javor, breza i slično. Mali savjet uzgajivačima je da eksperimentiraju s različitim vrstama drva.

Važno je da se oblice uzimaju sa zdravih stabala, bez vidljivih znakova propadanja ili bolesti. Režu se u vrijeme mirovanja vegetacije, od studenog do veljače, jer u to vrijeme stabla imaju pohranjene najveće količine ugljikohidrata, koje gljiva koristi u svojoj ishrani. Prilikom rezanja treba paziti da se ne ošteti kora, jer ona sprečava isušivanje. Debljina oblica trebala bi biti od 8-15 cm, a dužina nije posve određena, već može varirati, ovisno o mogućnostima i potrebama kod slaganja, potapanja i slično. Budući da se većina posla obavlja ručno, oblice ne smiju biti preduge, jer će biti znatno teže njima rukovati. Dužina obično iznosi 80 ili 90 cm pa sve do 1,5 m. Ako su oblice deblje, duže vremena treba da ih micelij proraste i obrnuto. Starije i deblje oblice su teže za rukovanje, plodna tijela su dobre kakvoće, dobiva se visok prinos i oblice traju više godina. Mlade i tanke oblice daju manja plodna tijela s tankim klobukom i traju svega dvije do tri godine.

Nacjepljivanje se treba obaviti čim prije, a unutar dva tjedna od rezanja oblica. Ako se to ne stigne napraviti, oblice, koje čekaju, potrebno je pokriti, da se spriječi preveliki gubitak vlage. Kod nas se može nabaviti micelij shii take na žitaricama (pšenica, ječam) ili piljevini te na čepovima, koji su od komadića drva ili prešane piljevine. Rezultati nekih istraživanja pokazali su da micelij na piljevini brže prorasta i daje rod te je nešto jeftiniji od micelija na čepovima, ali je s čepovima lakše raditi i daju bolji „primitak“.

Vrsta drva i okoliš znatno utječu na prorastanje micelija. Uputno je cijepiti nekoliko tipova micelija, što povećava mogućnost pronalaženja onog tipa, koji najviše odgovara proizvodnim uvjetima. Oblice se nacjepljuju u proljeće, nedugo nakon rezanja, obično tijekom ožujka, a treba to završiti do kraja travnja. Kad su oblice svježe, visoka je vlaga u njima i još se nisu stigle razviti konkurentne saprofitske gljivice. Vlaga u oblicama treba biti otprilike između 35 i 55 % u vrijeme nacjepljivanja.

Rupe na oblicama rade se bušilicom. Raspored je dijagonalan, a razmaci iznose 5-10 cm u redu i 15-20 cm između redova, ovisno o debljini oblice. Gušći raspored rupa osigurava brže proraštanje micelija, no istovremeno predstavlja dodatnu investiciju.

Prije kretanja u proizvodnju, a temeljem planirane količine roda, potrebno je odabrati sojeve za nacjepljivanje. Sojevi shii take dijele se na:
• one koji plodonose na 20 °C (proljetni),
• na one koji plodonose između 10 i 15 °C (jesenski) i
• one koji plodonose na 10 °C (zimski).

Ako se želi imati proizvodnju tijekom cijele godine, potrebno je kombinirati različite sojeve shii take. Neki od sojeva su: Hana Donko, Donko, Kotsubu Donko, Koshin i dr.

Donko je soj, koji za optimalni rast treba niže temperature, ima debelo meso te je pogodan za sušenje. Koshin preferira nešto više temperature, to je najveći soj s dugim stručkom i otvorenim klobukom. Koko je soj, koji je po karakteristikama između Donko i Koshin, a Kotsubu Donko je najmanji soj, odnosno plodna tijela su im najmanja. Napravljene rupe treba što prije ispuniti, da se spriječi unos nepoželjnih gljivica. U rupe se stavljaju čepići ili se micelij na piljevini ugura u rupe i sve skupa se zatvori vrućim voskom.

Može se koristiti nekoliko tipova voska. Obično se koristi parafin, ponekad s dodatkom mineralnog ulja ili pčelinji vosak. Nanosi se četkicom. Vosak, koji se nanosi, mora biti jako vruć da osigura čvrst, ali zatvoren spoj, koji ne propušta zrak. Ako je vosak prehladan, kad se nanosi, može lako otpasti. Male kućne friteze pogodne su za grijanje voska, no pri tome je potreban oprez.

Nakon nacjepljivanja slijedi faza proraštanja micelija (inkubacija), koja traje od 6-18 mjeseci, ovisno o tipu nacjepljenog micelija, količini rupa, veličini oblica, sadržaju vlage i vanjskim temperaturama. Cilj je osigurati najpovoljnije uvjete, da se omogući što brže i ujednačenije proraštanje micelija. Istovremeno, uvjeti moraju biti što nepovoljniji za konkurentne gljivice.

Za tu fazu oblice moraju biti smještene na toplo mjesto, zasjenjeno od direktnog sunca, s dobrom izmjenom zraka, ali zaštićeno od jakih vjetrova. Oblice mogu biti u zasjenjenom šumarku ili pokrivene tkaninom za zasjenjivanje. Nije dobro da su smještene u potpunom mraku, jer je ipak nešto svjetla potrebno za rast micelija. Previše svjetla potiče rast konkurentnih gljivica te može dovesti do zagrijavanja oblica i gubitka vlage.

Postoji nekoliko metoda slaganja oblica, što ovisi o sklonostima proizvođača. Obično se koriste dvije metode: jedna preko druge u obliku kocke ili da su oblice naslonjene na vodoravni nosač. Tijekom proraštanja treba paziti na količinu vlage u drvu. Cilj je zadržati vlagu unutar drva na 35-55 %, a istovremeno, koliko je moguće, koru održati suhom. Početnici trebaju povremeno kontrolirati stanje vlage u drvu, dok iskusni proizvođači mogu procijeniti da li je potrebno navodnjavanje. Obično se koriste raspršivači za održavanje vlage ili obične cijevi složene preko hrpe oblica. Ako nema kiše, potrebno je navodnjavati 2 puta mjesečno. Bolje je navodnjavati rjeđe (svakih 2 tjedna), a duže vrijeme (6-12 sati), nego svakih nekoliko dana manji broj sati, jer je na taj način kora duže vremena suha izvana, što nepovoljno utječe na razvoj konkurentnih gljivica.

Temperatura je također važan čimbenik kod proraštanja micelija. Optimalna temperatura je između 22 i 25 °C. Navodnjavanje može brzo sniziti temperaturu oblica ako je potrebno, a ako je potrebno zagrijavanje, poslože se tako da dobiju više sunčevog svjetla.

Plodonošenje je ona faza, koja proizvođače najviše interesira. Plodonošenje se javlja nakon što je micelij potpuno kolonizirao oblice. Jedan od znakova je pojava micelija na krajevima oblica. Obično je bijel i baršunast, ali može i posmeđiti, ako je izložen djelovanju zraka. Kora i vanjski dio drva na opip su mekani (djeluju spužvasto), ali najočitiji znak je pojava primordija, začetaka gljiva. Ako se oblice ne diraju, vremenske prilike u sezoni, izmjene temperature i vlage, utjecat će na pojavu rasta gljiva.

Za redovitu opskrbu tržišta potrebno je kontrolirati pojavu gljiva. To se može postići na način da se oblice potope u hladnu vodu na 1-3 dana. Za to su potrebne velike kace ili bazeni većih dimenzija, koji su pogodni za potapanje većeg broja oblica. Što je veća temperaturna razlika između temperature zraka i vode, koja se koristi za potapanje, potrebno je kraće vrijeme potapanja.

Tradicionalno, oblice daju rod u proljeće i jesen, iako se period plodonošenja može produžiti i u zimu, ako se oblice stave u grijani zatvoreni prostor s kontroliranom vlagom. Mnogi proizvođači preslože oblice prije plodonošenja, tako da su oblice naslonjene na neki oslonac, a na taj način se oblicama daje nešto više svjetla te je omogućena bolja cirkulacija zraka, no ipak trebaju biti zaštićene od direktnog utjecaja sunca. Također, suvišna vlaga smanjuje kvalitetu gljiva, a suhi vjetrovi zaustavljaju proces formiranja gljiva. Kad započne plodonošenje, obično traje nekoliko puta godišnje, otprilike do šeste godine uzgoja.

Preporučuje se svakodnevno brati izrasle gljive. Gljive se beru otprilike petog do sedmog dana od kad se pojave na oblici, a prije nego joj se klobuk okrene prema gore. Bere se na način da se odreže nožićem ili rukom zaokrene pri dnu. Ubrane gljive treba lagano staviti u kartonske kutije s rupama sa strane i čim je prije moguće staviti u hladnjak (na otprilike 0-2 °C i s vlagom zraka od 85 %), gdje mogu stajati do 7 dana.

Shii take se vrlo dobro čuvaju smrznute ili osušene. Manje količine mogu se posušiti i u pećnici, na najnižoj temperaturi i s otvorenim vratima, ili manjim dehidratorima, koji se mogu nabaviti u trgovini tehničke robe. Gljiva je posve suha kad osušena plodna tijela šuškaju pod prstima i lako se lome. Tako osušena, može se čuvati u nepropusnim staklenkama do 12 mjeseci. Također se može čuvati i kao ukiseljena pasterizirana gljiva.

Poslije perioda plodonošenja, miceliju se daje neko vrijeme da se odmori i da se akumuliraju hranjiva za novi ciklus plodonošenja. To obično traje 40-tak dana. Ako se prerano prekine period odmora, smanjuje se produktivnost. Nakon berbe mora se paziti na količinu vlage u oblicama. Ako se primijeti da su ubrane gljive izvukle većinu vode iz oblica, potrebno ih je potopiti, da bi se nadoknadila vlaga.

U prirodnim uvjetima mogu biti 2 berbe godišnje (proljeće i jesen), a ako se forsira plodonošenje, može biti 3-6 ciklusa berbi godišnje. Broj tih ciklusa ovisi o vrsti drva, veličini oblica, temperaturi i vlazi. Kod uzgoja na otvorenom (nekontrolirani uvjeti) prinosi su najviše do 35 % od težine oblica, a ta se količina gljiva dobije tijekom 3-4 godine. Kod uzgoja u kontroliranim uvjetima može se dobiti i do 50 % prinosa od težine oblica i to tijekom 2-2,5 godine.

Mnoge bolesti mogu utjecati na rast gljiva, a također i neki insekti i životinje (mravi, puževi, miševi, potkornjaci i sl.) mogu smanjiti kvalitetu plodova. Da bi se to spriječilo, potrebno je osigurati optimalne uvjete za razvoj shii take gljiva. Prije ulaska u proizvodnju tih gljiva, poželjno je ispitati tržište i ne počinjati s velikim brojem oblica, nego s manjom proizvodnjom te postupno povećavati broj oblica.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.