Candolleova slabunjavka

92

Čuveni švedski mikolog Elias Magnus Fries opisao je ovu vrstu 1818. godine i tada ju je svrstao u rod Agaricus i nadjenuo joj naziv vrste candolleanus, koji se zadržao i danas, piše časopis Hrvatske šume.

Francuski mikolog Jean Baptiste Francois (Pierre) Bulliard opisao ju je gotovo trideset godina ranije nadjenuvši joj znanstveni naziv Agaricus appendiculatus. Tijekom 230 godina ova je vrsta dobila brojne sinonime. Naziv koji se danas upotrebljava nadjenuo joj je francuski mikolog G. Bertrand 1913. godine.

Naziv Psathyrella starogrčka je umanjenica od riječi Psathyra što znači krhka, a što upućuje na svojstvo plodnih tijela gljiva ovoga roda. Znanstveni naziv vrste candolleana ova gljiva nosi u čast švicarskog botaničara Augustina Pyramusa de Candolle (1778. – 1841.).

Široko je rasprostranjena gljiva u Europi i Sjevernoj Americi. Godine 2014. pronađena je i u Iraku. Raste u manjim grupama ili busenima ili rjeđe pojedinačno, na tlu pri panjevima listopadnog drveća, na malču, mrtvom drvu listača ili ponekad na živom drveću. Najčešće dolazi na livadama i pašnjacima, a raste i po parkovima, uz šumske putove ili u šumama listača. Pojavit će se i na sunčanim mjestima i u zasjeni, ali zahtijeva vlagu, a u protivnom se suši.

Klobuk je prvo konveksan, zatim zvonolik ili oblika širokog stošca i na kraju plosnat, promjera od 3 do 8 cm. Rub je valovit, kod mladih primjeraka nosi ostatke veluma, a ti su ostatci katkada prisutni i na klobuku. Kožica klobuka je smeđa ili žuto-smeđa i gotovo glatka. Boja dosta brzo blijedi, osobito ako gljiva raste na otvorenom i postaje žuta ili blijedo krem boje, što je osobito izraženo na rubovima. Klobuk se mrvi u ruci, a osuši li se postaje lomljiv. Meso je tanko i bijelo. Listići su srasli, uski, gusti, sazrijevanjem mijenjaju boju od bijele preko sivo-ljubičaste do tamnosmeđe ili crveno-smeđe koja je svjetlija po rubu.

Spore su eliptične i glatke, a otisak spora smeđe-purpurne boje. Stručak je gladak, svilenkast, vrlo lomljiv, šupalj, bijele ili krem boje, visine od 3 do 9 cm i širine od 0,2 do 0,6 cm. Baza je malo zadebljana, a pri vrhu s neizraženim brazdama. Plodna tijela pojavljuju se u lipnju, a sezona završava u listopadu.

Bez izraženog je okusa i mirisa ili s mirisom gljiva. Naši autori smatraju ovu gljivu jestivom, no globalno su gledišta različita. Smatra se jestivom, uvjetno jestivom i nejestivom gljivom, što upućuje na to da je gljivu uvijek dobro termički obraditi prije konzumacije. K tome je mesa vrlo malo i treba naići na mjesto gdje dolazi u velikom broju, nije ni odviše cijenjena u kulinarstvu pa ne predstavlja neki izbor za konzumaciju. Može se kuhati, marinirati, pržiti ili usoliti.

Može se zamijeniti sa sličnim gljivama iz istog roda, ali koje isto tako nisu na cijeni kod gljivara.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.