Zaštita krizantema od bijele hrđe

Strategija zaštite krizantema od bijele hrđe temelji se na korištenju zdravstveno ispravnog ishodišnog materijala (prijesadnice porijeklom iz nezaraženih matičnih biljaka), uzgoju manje osjetljivih ili otpornijih kultivara i redovitoj kemijskoj zaštiti u kritičnom razdoblju rasta i razvoja krizantema.

Međunarodna i unutarnja trgovina latentno zaraženim prijesadnicama i biljkama krizantema te kontaminiranom ambalažom je osnovni način širenja i izvor zaraze bijele hrđe. Ova bolest je još uvijek značajan karantenski patogen za SAD i Australiju, te se provode intenzivne preventivne mjere radi sprječavanja unosa bolesti u proizvodna područja krizantema.

Naši tržni proizvođači krizantema često kupuju prijesadnice porijeklom iz zemalja gdje je bolest već duže vrijeme udomaćena, te se endemično razvija (pr. Nizozemska, Italija). Moguće je prijesadnice već prije sadnje preventivno potapati u fungicidnu otopinu (pr. Dithane M-45, Tilt EC) ili provoditi termoterapiju potapanjem u toplu vodu 45 ˚C u trajanju 8 sati ili 35 ˚C u trajanju 48 sati. Tijekom vegetacije se biljke pažljivo pregledavaju na simptome bijele hrđe. Redovito se provodi program preventivnih, kurativnih i eradikativnih tretiranja, koji započinje obavezno prije zamračivanja.

U svijetu i kod nas je istražena djelotvornost mnogobrojnih fungicida na bijelu hrđu krizantema, među kojima ističemo maneb, cineb, mankozeb, klortalonit, oksikarboksin, triadimefon, triadimenol, triforin, propikonazol, bitertanol, penkonazol, heksakonazol, miklobutanil, azoksistrobin. U Hrvatskoj se često protiv bijele hrđe preporučuju površinske i sistemične djelatne tvari (mankozeb, cineb, triforin, bitertanol i ciprokonazol).

Prskanja treba obavljati temeljito, a prve zaražene listove otrgnuti i spaliti. Ipak, zbog intenzivne i jednolične uporabe fungicida iz skupine inhibitora biosinteze ergosterola (IBE) i strobilurina početkom novog milenija se pojavljuju rezistentni ili otporni patotipovi bijele hrđe krizantema. Uvozom latentno inficiranih prijesadnica krizantema moguća je introdukcija otpornih patotipova bolesti na fungicide. Stoga smo tijekom 2005. i 2006. godine provodili poljski mikro-pokus istraživanja učinkovitosti različitih skupina fungicida na bijelu hrđu krizantema u Međimurju (Gospodarska škola Čakovec). Korišteni su pripravci iz različitih kemijskih skupina: površinski ditiokarbamati (Dithane), inhibitori biosinteze ergosterola (IBE) (Baycor 300, Alto 320 SC, Anvil SC, Systhane 12E, Tilt 250 EC, Folicur 250 EW, Artea EC, Saprol – N), strobilurini (Quadris KS, Stroby DF, Cabrio Top DF, Zato WG, Sphere EC, Amistar Xtra) i Daconil 720 SC.

Jača pojava znakova bolesti tih je godina u pokusu uočena tek krajem rujna. Značajno bolja učinkovitost je dobivena na dijelovima pokusa koji su prskani pripravcima: Stroby DF, Cabrio Top DF, Amistar Xtra, Systhane 12E EC, Alto 320 SC, Quadris SC, Artea EC, Anvil – 5 SC i Zato WG (djelotvornost veća od 95 %). Djelotvornost veća od 90 % je očitana na dijelovima pokusa tretiranim pripravcima Sphere, Baymat (Baycor) i Tilt.

Nezadovoljavajuća djelotvornost je dobivena primjenom djelatnih tvari triforin (Saprol-N) i tebukonazol (Folicur 250 EW). Iskustva iz provedenog pokusa potvrđuju ispravnost propisanih koncentracija (%) samo u slučaju utroška vrlo velike količine škropiva na jedinicu površine (1900 – 2500 lit./ha). Ove sezone već u ranijim stadijima razvoja krizantema (već tijekom mjeseca srpnja) barem jednom preporučujemo primijeniti kombinirane fungicide koji sadrže djelatnu tvar ciprokonazol, pr.Amistar Xtra SC (0,08%) ili Sphere 535 SC (0,035 %).