Sadnja i razmnožavanje zlatne kiše

Zlatna kiša ili obična zanovijet (lat. Laburnum anagyroides M.) je listopadni grm ili manje stablo iz porodice Fabaceae kojoj pripadaju i japanska sofora, judino drvo, gledičija te mahunarke. Može narasti i do 7 metara u visinu te pritom tvori raširene i duge grane. Stablo je prekriveno glatkom, maslinasto smeđom do crnom korom koja starenjem ispuca. Mlade grane su zelenkaste boje i prekrivene su svilenkastim dlačicama.

Zlatna kiša se sadi i uzgaja u privatnim dvorištima, ali i u parkovima te na drugim javnim površinama. Može se saditi pojedinačno ili u skupinama. Odgovaraju joj sunčana ili polusjenovita mjesta i nema posebne zahtjeve prema tlu.

Pogodna je za uzgoj u laganim pjeskovitim, srednje teškim ilovastim ili teškim glinenim tlima. Jednako tako joj odgovaraju kisela, neutralna i bazična tla. Dakle, može rasti i u teškim tlima te onima koja su siromašna hranjivim tvarima, ali važno je osigurati dobru drenažu jer ne podnosi zadržavanje vode. Za uzgoj se najčešće koristi hibrid Laburnum x waterei, nastao križanjem vrsta Laburnum anagyroides i Laburnum alpinum.

Razmnožava se sjemenom ili reznicama. Za uzgoj iz sjemena, sjemenke se siju u jesen u posudu ispunjenu zemljom i pokrivaju se slojem debljine 1 cm. Posudu sa sjemenom tijekom zime možete držati na otvorenom, a sjeme bi trebalo početi klijati u proljeće. Također se može sijati i tijekom proljeća ili na ljeto, ali prije sjetve ga treba držati u hladnjaku oko tri mjeseca.

Već uzgojene sadnice iz rasadnika mogu se saditi od rujna do ožujka, ako tlo nije smrznuto. Potrebno je izbjegavati sadnju u blizini bilo kakvih građevina. Sadnica se postavlja u rupu koja je dvostruko šira, ali jednako duboka kao posuda u kojoj je biljka uzgojena. Nakon što se rupa lagano ispuni zemljom, sadnicu treba dobro zaliti.