Čimbenici proizvodnosti i sastav kozjega mlijeka

890

Kozje mlijeko je bijele boje, slatkastog okusa i karakterističnoga mirisa. U usporedbi s kravljim, ima različit lipolitički sastav (veći udjel kapronske, kaprilne i kaprinske masne kiseline), sadrži više neproteinskoga dušika, manje koagulirajućih bjelančevina, ima nižu termostabilnost i značajnija odstupanja u pogledu kemijskoga sastava i fizikalnih osobina.

Kozje, u odnosu na kravlje mlijeko, ima skoro dvostruko veći broj masnih kuglica, koje su manjega promjera sa slabijom membranom. Zbog toga je i njegova prednost u odnosu na druge vrste mlijeka domaćih životinja, jer se ono brže i potpunije probavlja. Time je i slabiji učinak obiranja, s obzirom na to da se masne kapljice sporije izdvajaju na površini mlijeka (manjak aglutinina) i pri preradi u maslac njihov gubitak može biti znatan (do 20%).

Najvažnije bjelančevine kozjega mlijeka su alfa-, beta- i kapa- kazein. Glavne bjelančevine sirutke su β– laktoglobulini i α– laktoalbumini. Kozje mlijeko ima sličan sadržaj kalcija i fosfora, viši sadržaj kalija, klora, vitamina A, B3 (nikotinske kiseline), holina i inozitola te niži sadržaj kobalta i molibdena, kao i vitamina B6, B12 i C u usporedbi s kravljim. Većina se kozjega mlijeka koristi u spravljanju vrlo kvalitetnih sireva, pri čemu su vrlo važna tehnološka svojstva mlijeka kao sirovine. Kozje mlijeko ima slabiji stupanj sirenja zbog manjeg udjela kazeina (s2- kazeina), većih kazeinskih micela i većega stupnja disperzije.

Dodatkom sirila vrijeme zgrušavanja mlijeka je kraće, a brzina je učvršćivanja koaguluma slabija. Tako nastao koagulum je mekši i omekšava po sirenju te je moguća brza enzimska razgradnja masti i bjelančevina koje mogu prouzročiti brojne pogreške mlijeka (po okusa i mirisu iz okoline).

Kozje mlijeko često sadrži i više od 1 mil. somatskih stanica u 1 ml mlijeka. Somatske stanice u kozjemu mlijeku većinom su leukociti (63%), slijede makrofagi (16%), limfociti (7%), i citoplazmatske čestice (13%). Veći broj somatskih stanica u mlijeku koza je normalan, jer je to posljedica različitoga načina lučenja mlijeka u mliječnoj žlijezdi. Granična vrijednost za broj somatskih stanica u kozjemu mlijeku je različita i kreće se od 750 000 u Češkoj do 1 mil. u SAD pa čak i više.

Na količinu i sastav kozjega mlijeka utječe niz čimbenika: od genetskih, fizioloških do okolišnih. Od genetskih čimbenika značajan utjecaj imaju pasmina,stado i individualnost koze. Pasmina koza značajno utječe na količinu i kemijski sastav mlijeka.

Najvažniji paragenetski čimbenik je hranidba, slijede veličina legla, klimatske promjene, način i trajanje mužnje, godišnja dob, smještajni uvjeti i ponašanje muzača. Unutar jedne pasmine hranidba može značajno utjecati (do 70%) na proizvodnju mlijeka. Koze brzo reagiraju na promjenu kvalitete hrane pa je količina mlijeka ovisna i o intenzitetu hranidbe. Mliječna mast je, za razliku od bjelančevina, koje su relativno stabilne u mlijeku, vrlo varijabilna komponenta.

Količina masti u mlijeku ovisna je i o aktivnosti mikroorganizama u buragu i količini glukoze u obroku. Kvaliteta je obroka važna s obzirom na udio voluminoznih krmiva (sijena), koji ima značajan utjecaj na sadržaj mliječne masti. Promjena u sastavu obroka usmjerena u povećanju količine krepkih krmiva na štetu voluminoznih krmiva (sijeno) dovodi do opadanja količine mliječne masti. Veličina legla ima značajan utjecaj i na proizvodnju mlijeka i na njegov kemijski sastav.

Najniža je proizvodnja mlijeka s jednim jaretom, dok se u koza, s dvoje ili više jaradi, povećava za 20-40%. Dob koza, odnosno redoslijed laktacije, također značajno utječu na količinu i kemijski sastav mlijeka.

Prerano pripuštene jarice imat će i manju proizvodnju mlijeka. Mliječnost koza od prve do treće laktacije raste, a pada poslije 6. laktacije. Laktacija je vrlo zahtjevno razdoblje za životinju te tijekom laktacije ima i najaviše hranidbene potrebe. Vrlo je teško u prvih desetak tjedana laktacije osigurati dovoljne količine hrane za zadovoljenje uzdržnih i produktivnih potreba koza, zbog čega često dolazi do gubitaka tjelesne mase (6-8 kg). Najviša je proizvodnja mlijeka od 6-8 tjedana, a sposobnost uzimanja hrane od 10-14 tjedna laktacije. Vraćanje izgubljene tjelesne mase koza je od 4-8 mjeseca laktacije. S ciljem prevencije većih gubitaka tjelesne mase te opadanja plodnosti i proizvodnje mlijeka, potrebno je kozama davati kvalitetno sijeno djetelinsko-travnih smjesa, sjenažu i koncentrirana krmiva.

Tijekom ljetnoga razdoblja optimalna opskrba koza u laktaciji ostvaruje se napasivanjem koza na kvalitetnim pašnjacima. Ako je veći broj jaradi u leglu, osobito u prva 4 tjedna laktacije, kozama treba dati dnevno oko 0,30-0,40 kg prekrupe žitarica, a u izrazito mliječnih pasmina koza i do 800 g prekrupe žitarica. Kako proizvodnja mlijeka pada, tako se umanjuje i davanje koncentriranih krmiva. Pozornost također treba obratiti na prijelaz sa zimske na ljetnu hranidbu, odnosno, prijelaz treba izvesti postupno, s ciljem sprječavanja pojave probavnih oboljenja.

Tijekom zimske sezone hranidbe dojnim kozama teže je osigurati potrebe u hranjivim tvarima, kada se uz kvalitetno sijeno (leucerna, djetelinsko-travne smjese i dr.), koje je zastupljeno s najmanje 30% obroka, daju i krmne smjese. Potrebno je također voditi računa o sadržaju potrebnih minerala u hrani dojnih koza (osobito kalcija i fosfora).

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.