Iđirot je lijek, hrana i insekticid

Iđirot su poznavali mnogi drevni narodi, podanke su sabirali Indijanci, Kinezi i Indijci. Indijcima je bio učinkoviti lijek za umirivanje dječjih kolika te bi ljekarnik koji bi odbio otvoriti vrata brižnom roditelju u sitne sate, bio kažnjen.

Stari Egipćani koristili su ga kao sastojak parfema, a pretpostavlja se da su ga uvozili s istoka i skupo plaćali. Stari Grci koristili su iđirot za liječenje očiju pa je po tome odabrano znanstveno ime za vrstu acorus, što znači `bez zjenice`. Stari Rimljani i Arapi podanak su koristili kao afrodizijak. Mongolski osvajači, odnosno Tatari sadili su ga svuda gdje bi osvojili novi teritorij jer su vjerovali kako pročišćava vodu.

Srednjevjekovni Europljani listove su koristili kao repelent za kukce i osvježenje prostorija. Rasprostiranje i stanište: iđirot je rasprostranjen po sjevernoj hemisferi, a prisutan je i u Indiji. Pridolazi uz slatkovodne izvore, tj. na močvarnim područjima, u plićacima jezera ili na obalama rijeka. Godi mu glinasti vapnenac. Može se uzgajati, a razmnožava se vegetativno pomoću podanka.

Opis: iđirot je samonikla trajnica. Pod zemljom ima horizontalni podanak valjkastog oblika, dužine 10 cm i širine do 2,5 m i iz kojeg se nadolje pružaju brojni korjenčići. S vanjske je strane svjetlosmeđe, a iznutra bijele boje i spužvaste strukture. Listovi su uspravni, izduženi, dužine od pola do jednog metra i više te širine od 0,7 do 2 cm. Nalik su na mačeve, tvrdi su, a ako se oštete, ispuštaju intenzivan miris. Cvjetovi su klasovi nalik na klipove sa žutim cvjetićima koji se javljaju ljeti tijekom lipnja i srpnja. Biljka je koja rijetko cvate, ali kada cvate, daje sjeme.

Plodovi su malene duguljaste crvene bobice. Kemijski sastav: Podanak sadrži eterična ulja, gorki glikozid akorin, octenu i pentansku kiselinu, fitoncide, alkaloid kalamin, smolu, vitamine C i B4, palmitinsku kiselinu, jod i brojne dr. spojeve. Za vrijeme sušenja stvara se nešto tanina. Svježe lišće sadrži oksalnu kiselinu. Kod Indijaca podanak i lišće sadrže eterično ulje koje sadrži spoj beta asaron koji daje miris iđirotu i koji je izrazito kancerogen.

Ljekovito djelovanje: podanak se koristi kada je biljka stara dvije ili tri godine jer kasnije postaje šupalj i tvrd. Unutarnja primjena odnosi se na probavne probleme, bronhitis, sinusitis i normalizaciju apetita, zbog čega je koristan kod anoreksije. Izvana se koristi za tretiranje reumatskih bolova, svrbeža kože i neuralgije. Žvakanje podanka ublažava zubobolju. Sušenjem podanka gubi se veliki dio mase, ali se dobiva na intenzitetu mirisa i okusa, no ne smije se predugo skladištiti. Kao homeopatsko sredstvo koristi se u tretiranju nadutosti, dispepsije, anoreksije i nepravilnosti rada žučnog mjehura.

Od iđirota se može raditi pasta koja ima protureumatsko djelovanje. Ulje iz podanka je korisno kao tonik za kosu i preparat za suzbijanje prhuti u kosi, a koristi i u liječenju gastritisa. Prah od iđirota umješan u mlaku slanu vodu sredstvo je za pomoć kod povraćanja i izbacivanja šlajma i astme. Druge primjene: oprani rezanci od podanka kojima je pranjem smanjena gorčina mogu se jesti sirovi ili kandirani, a kao slatkiši mogu se jesti i sirovi cvatovi.

Osušen i smrvljen u prah može služiti kao začin. Mlade stabljike mogu se jesti sirove ili na salatu. Od osušenog podanka i stabljike destilacijom se dobiva esencijalno, žuto, aromatično i isparljivo ulje koje se koristi za dodavanje okusa alkoholnim pićima. Ulje iz podanka može se koristiti kao repelent i insekticid, a kao repelent za kukce mogu se koristiti svi osušeni dijelovi biljke. Esencijalno ulje od lišća koristi se za spravljanje aromatičnog octa i parfema.

Od lišća se mogu plesti zdjelice ili kuhinjski podmetači. Neželjeni popratni učinci: svježi podanak može biti otrovan, a primjena prevelike količine, osobito u vidu destiliranog esencijalnog ulja, može dovesti do blagih halucinacija. Čaj od podanka ne preporučuje se trudnicama, dojiljama i maloj djeci