Žestika, lat. Rhamnus fallax Boiss. (sin. Rhamnus alpina L. ssp. fallax), pripada velikoj porodici krkavina (Rhamnaceae) s 58 rodova i oko 900 vrsta. Kao i druge predstavnice roda sadrži antrakinon (najvažniji derivat aromatskog ugljikovodika antracena) zbog kojeg ima izraženo laksativno djelovanje. Bobice i kora koristili su se za bojanje tkanina.
Znanstveni naziv roda Rhamnus potječe od starogrčke riječi rabdos koja se odnosi na trnje jer grane neke vrste unutar roda završavaju trnovima, a naziv vrste od latinskih riječi fallō što znači „ja varam“ i ax što znači „biti sklon“.
Žestika još nosi narodne nazive ljigovina, balkanska ljigovina, visoka ljigovina, orehovac, pasja lijeska i smrdljika. Narodni nazivi ukazuju na intenzivan miris listova. Kod nas se žestika rijetko koristi u ljekovite svrhe iako je njena kora izuzetno sredstvo protiv kroničnog zatvora i svih poteškoća probavnog sustava vezanih za tu pojavu. Bilo bi je korisno upotrebljavati u mjestima pridolaska. Rasprostranjenje i stanište: prirodno je rasprostranjena u Italiji, Austriji, Sloveniji (na istočnim Alpama), Balkanskom poluotoku, Turskoj, Libanonu i Siriji.
Raste na visinama od 300 do 2.000 m n. m. To je vrlo važan grm u planinama iznad 1.000 m n. m. Najčešće raste u zoni jelovih i bukovih šuma na vapnencu i dolomitu, na terenima sa strmim padinama i na točilima kao pionirska vrsta koja korijenom učvr40 Žestika je listopadni grm šćuje podlogu, a lišćem djeluje biomeliorativno. Najviše joj odgovaraju sunčana i suha mjesta, ali raste i na sjenovitim mjestima. Raste kao pojedinačni grm ili u velikom broju na mjestima gdje nije zastupljena visoka šuma. Opis: listopadni grm visine od 2,5 do 4 m dobro razvijenog korjenovog sustava. Kora je crvenkasto-smeđa, a grane bez trnja. Mladi su izbojci smeđi, goli, s brojnim lenticelama. Pupovi su pokriveni krupnim ljuskama. Listovi su do 15 cm dugi, široki oko 7,5 cm, s od 12 do 20 i više pari žila. Rubovi su lijepo pilasti. Peteljka je duga do 2 cm. Biljka je dvodomna i entomofilna (oprašivanje pomoću kukaca). Cvjetova je od 3 do 7 u skupinama, a smješteni su u pazušcima listova, na kratkim i golim stapkama. Cvjeta od svibnja do srpnja.
Plodovi su bobičaste koštunice velike oko 5 mm, glatke, sočne, crne, puhne li se u njih postaju plave. Mekane su, sadrže po 3 koštice. Sjemenke su jajaste, ovalne, glatke, dugačke od 4 do 5 mm, od 2 do 2,5 mm široke, sjajne, svjetložute, s izraženom brazdom na jednoj strani. Dozrijevaju u srpnju i kolovozu. Kemijski sastav: sličan je ili identičan sastavu kore trušljike pa im je i upotreba ista. Glavni su sastojci antrakinonski spojevi, osobito glukofrangulin A i B. U kori još ima tanina, gorkih tvari, flavonoida, kiselina, mineralnih i drugih tvari. Ljekovita i druga svojstva: za liječenje se upotrebljava kora žutike u iste svrhe kao i kora trušljike. Kora se skida Tekst: Marija Glavaš Foto: internet Lišće i plodovi u proljeće, suši, a upotrebljava se suha tek nakon godinu dana koliko je potrebno da se u njoj razgradi purgativni spoj glukofrangulin.
Nakon treće godine gubi ljekovita svojstva pa nije za upotrebu. Glavna upotreba kore je u liječenju kroničnog zatvora. Smatra se najboljim lijekom za one koji imaju zatvor uslijed grčeva i nedovoljnog lučenja žuči. Ona poboljšava stanje bolesnih pojava koje su posljedica lošeg rada probavnog sustava. Upotrebljava se i za liječenje tegoba s jetrom, slezenom i žučnim mjehurom. Preporučuje se kod bolova srca koji nastaju uslijed nagomilavanja zraka u želudcu i crijevima. Značajno je da čisti krv i uklanja kolesterol u krvi. Važna je i kao sredstvo protiv glista i drugih nametnika u probavnom traktu. Koristi se i za liječenje kožnih bolesti.
Upotrebljava se sama ili u mješavinama s drugim biljkama. U svakom slučaju žestika je vrijedna ljekovita biljka pa bi joj trebalo dati zasluženo mjesto među ljekovitim biljem.
Neželjeni učinci: kora žestike ne smije se uzimati kod akutnih bolesti crijeva, želudca i žuči. Ne preporuča se dugotrajna upotreba jer može uzrokovati gubitak elektrolita, osobito kalija. Ne preporučuje se ni djeci.