Mirisne žlijezde kod divljači

390

Promatramo li pažljivije život dlakave divljači u prirodi, uočit ćemo složenost sveza između pojedinih vrsta koje žive na nekom području, ali i sveze među pripadnicima iste vrste.

Naprosto se može govoriti o “društvenom životu” i “društvenim svezama” koje uvjetuju razvoj i očuvanje vrste u prirodi. Njuh je od presudne važnosti u životu dlakave divljači. Omogućuje da životinja nađe svoje rođake, mužjak ženku, ženka mužjaka ili i jedno i drugo mladunče ili da mladunci nađu roditelje, omogućuje nalaženje hrane, čuvanje od neprijatelja, obranu… Ali, određeni miris izaziva spolni nadražaj i važan je za druge životno važne funkcije. Kako bi dlakava divljač mogla zadovoljiti sve te i druge životne potrebe, osim izvrsnog njuha ima i razne mirisne žlijezde. To su organi neophodni za život u slobodnoj prirodi.

Mirisne žlijezde važne su i za teritorijalno ponašanje jedinke, para ili grupe dlakave divljači. Mirisima se obilježava teritorij jedinke, para ili grupe. I to ne samo vonjem mirisnih žlijezdi, nego i mokraćom i izmetom, s tim što izmet može biti obilježen vonjem analne mirisne žlijezde. Naravno, obilježavanje teritorija može biti i vidno i zvučno.

U koži dlakave divljači jako su dobro razvijene lojne žlijezde, a otvor im je vezan uz korijen dlake. Njihova lučevina – loj služi za mašćenje dlake, sprječava njenu lomljivost i prodiranje vlage do kože, čini kožu elastičnom i otpornijom prema vanjskim nepovoljnim utjecajima. Loj ima specifičan miris, ali ne tako jak kao mirisne žlijezde.

Mirisne žlijezde su modificirane znojne žlijezde, a smještene su većinom u dubljim slojevima kože na određenim dijelovima tijela i zajedno s grupiranim lojnim žlijezdama čine nekakav “mirisni organ”. Lučevina tog organa je smjesa loja i mirisne tvari, većinom ljepljiva masa mrke boje, oštrog mirisa, specifi čnog za određenu vrstu divljači.

Prema funkciji te organe možemo podijeliti na žlijezde za obilježavanje traga ili staništa, žlijezde za primamljivanje suprotnog spola, koje su aktivne u vrijeme parenja, i žlijezde čiji miris, odnosno smrad služi za obranu.

Osobito su dobro razvijene mirisne žlijezde grabežljivaca. Po pravilu, oni imaju tzv. analne i tabanske mirisne žlijezde. Specifi čna mirisna lučevina analnih žlijezda na izmetu označava mjesto boravka ili lovište grabežljivca. Grabežljivci na svom području obično izmetom obilježavaju istaknuta mjesta, kao što su istureno kamenje, panjevi, krtičnjaci i sl. Tabanske mirisne žlijezde luče “mazivo” među prstima, a ujedno obilježavaju trag mirisom.

Kod lisica je veoma poznata nadrepna mirisna žlijezda, izraženija kod mužjaka, koja se nalazi na petom repnom kralješku. Lučevina je ugodnog mirisa, čemu žlijezda zahvaljuje svoj naziv viola ili ljubica. Njome lisica obilježava svoju jazbinu i lovac dobrog njuha može utvrditi je li jazbina zauzeta. Nasuprot lisici, jazavac svoju podzemnu nastambu obilježava podrepnom žlijezdom i to donji dio ulaza. Mirisne žlijezde kao organ obrane treba smatrati one kod tvora, velike i male lasice i drugih.

Kod glodavaca i zečeva dobro su razvijene analne mirisne žlijezde. Kod bizamskog štakora, osobito kod mužjaka, izražene su pri korijenu repa. Trenjem korijena repa o određeno istaknuto drveće i panjeve, bizamski štakor označava okoliš svoje nastambe. Ta mjesta se mogu prepoznati po karakterističnom masnom sjaju.

Kod zečeva u golim kožnim naborima analnog otvora i spolnih organa nalaze se skupine mirisnih žlijezda, a njihova lučevina izlazi u okoliš tih prirodnih otvora tijela. Kod divljih kunića su te žlijezde također izražene. Kada zec često sjeda – človi – što mu je svojstveno, čitav teren biva doslovno obilježen mirisom. Pri vrhu nosa zeca nalazi se još tzv. pigmentalna žlijezda, čije su tekuće lučevine i oderane odumrle stanice izvor specifičnog mirisa jedinke.

Osim toga, na unutrašnjoj strani obraza, pri kutu usana zeca nalazi se u vidu pukotine udubljenje proraslo čekinjastom dlakom, a u njenim zidovima nalaze se mirisne žlijezde. Pretpostavlja se da te žlijezde služe za mirisanje prednjih šapa i traga, jer se često može vidjeti kako zec liže prednje šape i otire ih o razne dijelove tijela, pa i o obraze – umiva se i time razmazuje lučevinu žlijezde.

U tragu divljih svinja postoji specifi čan miris, osobito izražen u vrijeme parenja – bucanja, kada ga može osjetiti i relativno nesavršeni organ njuha čovjeka. Izvor tog mirisa su mirisne žlijezde koje u cijeloj koži prevladavaju nad lojnim. Kod divljih svinja postoje upadljive skupine tih žlijezda oko analnog otvora i na unutrašnjem kraju zadnje plohe podlaktice i zgloba zapešća prednjih nogu.

Osim toga, kod veprova su u okolini analnog otvora i mješinastog izdanka spolnog uda također veoma brojne lojne i znojne mirisne žlijezde, a njihova lučevina pomiješana s mokraćom i drugim nakuplja se u toj mješinici i daje oštar miris izraženiji u vrijeme bucanja. Taj miris osjeti i čovjek. Kod vepra prilikom obrade divljačine nakon odstrjela treba ukloniti tu mješinicu kako se neprijatni miris ne bi prenio na meso. Mirisne žlijezde imaju veoma važnu ulogu i u životu divljači iz obitelji jelena. Osobito je jako lučenje pojedinih žlijezda u vrijeme parenja, čiji miris ponajprije treba privući ženke.

Kod običnog jelena su pri korijenu repa skupine tamno obojenih lojnih i mirisnih žlijezda koje čine repnu mirisnu žlijezdu. U vrijeme parenja ta žlijezda nabubri i najjače luči miris. Oštar miris u vrijeme rike jelena daju i žlijezde u ovojnici spolnog uda, kao i kod vepra (prepucijske).

Ispod očiju u suzištu oba spola postoje mirisne žlijezde, kao i velika mirisna žlijezda na vanjskoj strani skočnog zgloba stražnjih nogu. Lučevinu žlijezde u suzištu (koja se i sama naziva suzište), jelen osobito ostavlja pred i u vrijeme rike trljanjem glave o granje drveća čime obilježava svoju teritoriju, ali i privlači košute.

Postoji još niz drugih, još nepoznatih mjesta gdje se kod divljači nalaze slični organi koji imaju određenu ulogu u životu pojedinih vrsta. Isto tako, specifični mirisi lojnih i mirisnih žlijezda raširenih po cijeloj površini tijela i priljepljeni orožnjeni dijelovi kože, dlaka, izmet, mokraća i druge lučevine izvorom su mirisnih tragova koji također veoma zanimaju dlakavu divljač i koje ona istražuje svojim istančanim organom njuha.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.