Tov janjadi na paši

U uvjetima nestašice žitarica i drugih koncentriranih krmiva te njihove visoke cijene, moraju se pronaći nove tehnologije tova, koje će garantirati kvalitetu i nižu cijenu stočarskih proizvoda.

Tijekom godine, u vrijeme bujne vegetacije, ako gospodarstvo raspolaže s kvalitetnim pašnjacima (pregonima), janjad se mogu toviti i na pašnjacima uz manji dodatak koncentrata. Obilje hranjivih tvari u zelenoj masi s pašnjaka čini to krmivo vrlo poželjnim u tovu janjadi. Osnovno koncentrirano krmivo u obroku trebala bi biti kukuruzna prekrupa te repini rezanci i sojina sačma, a dnevne bi količine trebale biti oko 300 g.

Ako je paša kvalitetna, nije ni potrebno davati koncentrate u obroke tovne janjadi. Takva janjad ostvaruje dnevne priraste od 150 do 200 g. Pred kraj tova poveća im se udio koncentrata (i preko 300 g dnevno) te bi završna tjelesna masa janjadi, u dobi od 7 mjeseci, trebala biti od 45 do 50 kg pa čak i više. Dnevne potrebe janjadi, pri dnevnim prirastima od 250 g i tjelesnoj masi od 17 kg, su 1,25 kg paše i 400 g krmne smjese, dok su pri tjelesnoj masi od 33 kg dnevne potrebe 4,7 kg zelene mase i 100 g krmne smjese.

Prije puštanja na ispašu janjad bi trebalo odvojiti po spolu. U cilju sprečavanja probavnih poremećaja janjadi, potrebno ih je postupno privikavati na ispašu. Visina biljaka na ispaši, za mladu janjad, ne bi trebala biti veća od 8 cm, a za stariju 8-12 cm.

U brdsko-planinskim područjima naše zemlje (Lika, Kordun, Banovina i Dalmacija), takav način tova dosta je raširen. Zbog lošijega botaničkoga sastava pašnjaka, lošijega genetskoga materijala i slabijega dodavanja koncentriranih krmiva, postižu se i manji prirasti janjadi. Takav način tova janjadi ovisi i o njihovoj porodnoj tjelesnoj masi te masi pri odbiću, zatim o ujednačenosti janjadi, pasmini, brojnosti janjadi u leglu, spolu i dr.