Birka, izumrla pasmina

431

Birka je nastala merinizacijom, odnosno križanjem domaćih kontinentalnih populacija ovaca, vjerojatno u tipu pramenki, sa španjolskim merino ovcama.

Kako navodi profesor Ivan Šmalcelj, nakon merinizacije za poboljšanje se koristila ovca cigaja.Ova nesustavna križanja započela su, ako ne i ranije, polovinom 18. stoljeća, za razdoblja vladanja carice Marije Terezije, koja je 1769. godine uspostavila na području Gorskoga kotara u Mrkoplju uzgojnu stanicu s merino i talijanskim paduanskim ovcama. Prvi priručnik za ovčarstvo na hrvatskom jeziku Ovcsarnica iz 1776. godine, koji je preveo Matija Antun Reljković, daje naputak kako provoditi ova križanja.

U to je vrijeme ovčarstvo bilo gotovo najvažnija grana stočarstva, a financijski najvažniji proizvod ovčarstva vuna, tako da postaje jasna želja da se ovim križanjima poboljša njena kvaliteta. Kako 1907. godine navodi prof. dr. Oton Frangeš, marljivo su ovu uredbu provodila vlastela s područja kontinentalne Hrvatske, koji su svoje pramenke ili baure križali s merino ovnovima nabavljenim u Mrkoplju, a ti križanci se nazivlju obćenitim imenom birke, pak su prama stupnju ukrštavanja više ili manje različne od tipa domaće ovce.

Birke su u odnosu na domaće pramenke prvenstveno imale kraće, finije i kovrčavo runo. Toj karakteristici zahvaljuju ime, jer je birka na mađarskom, koji je tada uz njemački mahom govorilo hrvatsko plemstvo, naziv za ovcu kraćeg i finijeg runa. Pasmina nikada nije ustaljena, a pad cijena vune polovinom 19. stojeća, uslijed jeftinog uvoza iz Australije te sve učestalijeg korištenja pamuka, praktički uništava uzgoj ovaca na području kontinentalne Hrvatske, koje masovno zamjenjuju goveda i svinje.

Iako je birka bila nezaobilazan dio identiteta sela i krajobraza kontinentalne Hrvatske gotovo dva stoljeća, danas je na ovome području cjelokupno ovčarstvo zanemareno.Nažalost, taj je povijesno-kulturni identitet danas zaboravljen, pisani podaci o pasmini iznimno su oskudni, a pasmina je gotovo sigurno izumrla, tako da je njenu kulturno-povijesnu važnost gotovo nemoguće obnoviti.

Kao i kod drugih izvornih pasmina ovaca, koje su masovno nestale s pašnjaka, bez birke je teško održati postojeća staništa travnjaka kontinentalne Hrvatske, kao i prateću agrobioraznolikost.

Opis birke nikada nije publiciran, a gospodarska svojstva tih birki još nisu istražena i posebni prikazi o njima ne postoje (Zdanovski, 1946), ali O. Frangeš objavljuje 1907. godine sažeti generalni opis domaće (kontinentalne op. aut.) ovce, te navodi da je birka u dimenzijama ne nadmašuje. Srednje je veličine, visine u grebenu 60-65 cm, ovnovi i 70 cm, a duljine od čela do repa 90-95 cm, ovnovi i do 105 cm te repa duljine 30-35 cm. Težine su 30-35 kg, ovnovi i više od 60 kg. Glava je srednje veličine, a lice bijelo, crno ili pjegavo. Rogovi su prisutni, izduljeni i savinuti.Daju 10-35 l mlijeka.Osnovna je razlika birki u odnosu na domaću pramenku bauru rudlavo runo, daleko kraće i finije od pramenki, kojeg daje godišnje 2-2,5 kg, C do C-D sortimenta, odnosno finoće vune 30-40 mikrona.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.