U nas je običaj da se biserke drže ekstenzivno sa ostalom peradi na seoskom imanju ili slobodnim prostorima oko njega uglavnom kao ukrasna perad od nekoliko grla.
Međutim, pored ovog načina biserke se uzgajaju i poluintenzivno u peradarnicima s ispustima u kojima se drže jata od 500-1.000 jedinki, pa i više zbog proizvodnje mesa ili jaja. Pored toga načina razvijen je intenzivni uzgoj za proizvodnju jaja držanjem u kavezima, te tovljenje držanjem na podu. Peradnjaci su obično obzidani s tri strane i pokriveni. Budući da su biserke plahe, jedna može izazvati paniku u cijelom jatu što može prouzročiti povrjeđivanja i gubitke, pa iskustva uzgajivača kažu da je u jednoj ogradi dobro imati oko 300 jedinki.
Iako je biserka ptica Afrike, dobro podnosi niske temperature. Zbog divljeg instinkta i plahosti biserke se osjećaju sigurnije ako u peradnjaku-nadstrešnici postoje letve-štafle na visini od podloge oko 50 cm, te međurednim razmakom od 40 cm., koje rado koriste za dnevni i noćni odmor. Budući da su biserke pokretljive i često sklone letenju, terene za ispuste potrebno je ograditi žičanom mrežom visine 1,5-2m. Površine ispusta je dobro zasijati smjesom trava, te osigurati dvije površine za ispuštanje jer biserke na jednom ispustu dosta brzo pojedu travu. Na podnom prostoru peradnjaka drži se 3-5 biserki- nesilica na 1 m2, a za ovaj broj potrebno je 10 m2 ispusta, te još toliku površinu imati u pričuvi.
Potrošači mesa biserke cijene naročito one tamnije kože jer je to prepoznatljiv znak da je uzgojena na otvorenom prostoru. Naime, tamnija boja kože dolazi od melanina koji se stvara pod utjecajem sunčevih zraka. Biserke rado borave na otvorenom terenu u kojem rado jedu travu. Pored toga potrebno ih je dohranjivati krmnom smjesom kojom se hrane i kokoši nesilice pomoću hranilica u obliku žlijeba-valova. Zavisno od broja biserki, potrebno je osigurati dovoljnu količinu pitke vode Biserke nesu između 11 i 14 sati tijekom dana i u gnijezdu se zadržavaju vrlo kratko vrijeme.
Biserke nesu sezonski počevši od mjeseca ožujka do listopada. Najveća nosivost je u lipnju i srpnju, te u prvoj rasplodnoj godini. Druge godine se nosivost smanji za desetak posto, pa se u proizvodnji jaja drže samo dvije godine. Divlja ćud biserki očituje se i odabirom gnijezda. Ove ptice izbjegavaju klasična gnijezda koja se uobičajeno koriste u proizvodnji rasplodnih jaja kokoši. Za nošenje biraju skrovita mjesta na ispustu ili peradnjaku. Kod držanja zajedno s drugom vrstom peradi biserke pokazuju sklonost grupiranja u jata svoje vrste, te ispoljavaju agresivnost prema ostaloj peradi.
Za razliku od drugih vrsta peradi kod kojih se na prvi pogled može uočiti razlika između muških i ženskih, u slučaju biserki sekundarne spolne oznake nisu naročito izražene. Ove lijepe ptice imaju male razlike među spolovima. Ako se spol ne odredi u jednodnevnih biserki, tada ga treba odrediti u dobi od 12 do 16 tjedana da bi se suvišne ptice uklonile iz jata. Jedan od načina je pregled kloake u kojoj se uočava primarno spolno obilježje-muški spolni organ u obliku cilindričnog izraštaja. Taj se organ u zakržljalom stanju nalazi i kod ženki. Već u starosnoj dobi od tri mjeseca mužjaci su teži od ženki, imaju veću i masivniju glavu, te veću rožnatu izraslinu na tjemenu.
U starosnoj dobi 5 do 6 mjeseci u mužjaka se iznad osnove kljuna obrazuje kožni nabor, a ispod izrastu veće crvene kožnate izrasline, što je siguran pokazatelj spola. Pored toga načina prepoznavanja spolova, moguće je razlikovati ove ptice i pomoću glasa. Ženke se oglašavaju isprekidanim glasom visokog intenziteta sličnom kokodakanju kokoši.