Sve o proizvodnji sjemenske lučice

3765

Tlo mora biti slabo kisele do neutralne reakcije, mrvičaste strukture, pjeskovito s ilovastim česticama, lagano s primjernim kapacitetom za vodu i zrak.

lucice

Mora biti prosječno u odnosu na makro i mikro elemente potrebne za normalan razvoj sjemenske lučice, sa što manje korovskih vrsta, osobito onih koje se razmnožavaju rizomima. Ovakvih tala imamo u izobilju. Zato treba birati ona čija predkultura najviše odgovara proizvodnji lučice. To su gotovo sve povrtlarske kulture, osim luka, zatim strna žita, lepirnjače i jednogodišnje leguminoze i graminee. Višegodišnje kulture također mogu biti dobre predkulture, ako je moguće suzbiti zemljišne štetnike koji se posebno razmnože na više godina neobrađivanim površinama.

Uz nabrojeno treba koristiti ona tla na kojima je predkultura gnojena stajnakom. Tlo mora biti lagano za obradu, radi što lakše pripreme, što lakše sjetve, što manjega gaženja tla i što lakšega vađenja lučice.

Tehnologija proizvodnje lučice luka

Priprema tla zapravo počinje skidanjem predkulture. Luk se poslije luka ne smije sijati najmanje pet godina. Kada je skinuta predkultura, u jesen se mora jednolično razbacati 75% fosfornih i kalijevih mineralnih gnojiva po tlu i dobro ih zaorati na dubinu od 25 cm.

Lučica ima fini korijen, relativno plitak. Nešto dublje brazde preporučuju se radi boljega pohranjivanja vode, koju ne možemo nadoknaditi u punoj vegetaciji lučice, početkom svibnja. Na proljeće, čim bude moguće izići na parcelu, bez suvišne vode, treba zatvoriti brazdu da se vlaga očuva i potakne nicanje korova. U ožujku, kada se površina tla malo prosuši, moramo dobro pripremiti tlo, što znači sjetvospremačom napraviti lijepu posteljicu za sjeme, razbacati ostatak fosfornoga i kalijevoga gnojiva i s najvećom pozornošću posijati na dubinu od 1,5 do 2 cm. Ako je tlo vlažnije, sije se pliće. Ako je tlo suše, uputno je sijati dublje, uz obvezno korištenje laganoga valjka. Sijačica mora biti potpuno precizna da pravilno rasporedi 100 kg sjemena po hektaru s razmakom redova usklađenim s mogućnošću vadilice lučice.

Ovisno o herbicidu koji ćemo koristiti, prskalicom poprskamo prije sjetvospremača i unesemo herbicid u tlo ili nakon nicanja lučice i korova jednostavno poprskamo površinu tla. Sjeme luka niče puno sporije od korova. Zato se usjev lučice prska odmah nakon sjetve, i to preparatima: STOMP 330 (5 l/ha), ili RONSTAR (od 4 do 6 l/ha), ili PROPAKLOR (8 do 10 l/ha). Ako rezultati nisu očekivani, prskanje se može ponoviti, primjerice GOALOM (od 1,5 do 2,0 l/ha), LENTAGRANOM WP (2 l/ha) ili MESORANILOM (od 3,0 do 3,5 l/ha). Ova tri preparata mogu se koristiti nakon nicanja luka i korova, dakle može se napraviti korekcija i ispraviti mogući propust prvoga prskanja. Prskanje je bolje ako se preparat miješa s većom količinom vode, pa se preporučuje potrošnja vode od 300 do 500 l/ha.

Prskanje se mora dobro obaviti, moraju se koristiti markeri, koji bilježe širinu zahvata prskalice. Zahvati se ne smiju preklapati, jer na tom dijelu usjev dobiva dvostruku količinu preparata koji može izazvati štete na njemu. Jednako tako, između prohoda prskalice ne smije ostati nepoprskan dio površine, jer će na tom dijelu korov jednostavno zagušiti mladi usjev lučice. Sigurno je da na većim površinama nije moguće proizvesti lučicu visoke kakvoće bez herbicida. Zato se ovom tehnološkom zahvatu mora pokloniti velika pozornost.

Za proizvođače koji bi sijali sjeme luka na manjim površinama, a iz bilo kojih razloga nemaju mogućnosti koristiti herbicide, najbolje je da odustanu od toga posla. Međutim, ako se netko odluči na manju površinu posijati sjeme luka za proizvodnju lučice, preporučujemo da sa sjemenom luka pomiješa manju količinu sjemena biljke koja brže niče i na taj način obilježi redove luka. Tako može lakše među redovima uništavati korov.

Sjeme luka treba posijati što je moguće pažljivije u odnosu na dubinu sjetve, razmak redova i razmak između sjemenki u redu. Potrošnjom 100 kg/ha dobivamo 2.600 sjemenki po kvadratnome metru prema zadanom rasporedu. Sijač mora znati rukovati sijačicom, koja mora biti maksimalno precizna. Vlaga u tlu u vrijeme sjetve sjemena luka mora biti optimalna. Budući da se radi o sjetvi u rano proljeće, treba paziti da tlo ne bude prevlažno. Ako je tlo vlažno, onda treba pričekati koji dan. Važno je pravilno ocijeniti pravi trenutak sjetve, da se ona što bolje obavi, a tlo da se što manje zbija. Ako smo propustili iskoristiti optimalnu vlagu za sjetvu, možemo sjeme luka posijati u malo suše tlo, ali uz obvezno korištenje laganoga valjka, jer se valjanjem tek zasijanoga usjeva uspostavlja kapilaritet vode u tlu, pa je nicanje puno brže i ujednačenije. Ne treba se bojati rane sjetve, jer sjeme luka klije već kod 5° C topline tla. To nam zapravo govori da luk treba sijati što ranije, čim se ostvare odgovarajući uvjeti koji će omogućiti dobru sjetvu.

Što se tiče gnojidbe, na tlu prosječne kakvoće dovoljna je ukupna količina aktivnih tvari NPK 100:120:120 kg/ha. Ova količina minerala smatra se dovoljnom za urod iznad 20 t/ha. Osnovnu gnojidbu, ako nije unesena u tlo prilikom oranja, može se razbacati po površini neposredno prije tanjuranja ili sjetvospremača (sva količina P K, i 25% N). Ostala količina dušika dodaje se pravodobnim prihranom u dva navrata. Lučica u početku vegetacije raste relativno sporo, a kada se dobro ukorijeni, biljke rastu puno brže.

Njega usjeva svodi se na moguće čišćenje usjeva od ponegdje izniklih korova, te nadzora zdravstvenoga stanja usjeva. Od bolesti lučicu može jače napasti plamenjača, a od štetnika lukova muha. U oba slučaja postoje vrlo djelotvorni kemijski preparati (veći broj fungicida i insekticida za njihovo suzbijanje).

Razvoju lučice potrebna je umjerena količina vlage. U pravilu, naša područja za proizvodnju lučice nemaju suše do početka svibnja, a u lipnju se lučica vadi iz tla. Suša može utjecati na visinu uroda (planirani je 20 t/ha). Zato još jednom naglašavamo potrebu pravoga izbora tla, pravodobne dobre duboke brazde i pravodobne sjetve. Ako smo sve ove zahvate obavili kako valja, lučica će na vrijeme početi zdrav razvoj, te se može dobro razviti bez bilo kakvih posljedica koje bi mogla izazvati suša. Ako se sačuvalo tlo od korova, vađenje lučice neće izazivati veće poteškoće. Međutim, ako je površina pod lučicom jače zakorovljena, najprije se mora s površine očistiti korov, da bi se mogla vaditi lučica, opet s puno poteškoća. Čišćenjem korova puno biljaka lučice se počupa, pa završe zajedno s korovom. Korov moramo suzbijati tako da prije vađenja lučice usjev bude potpuno čist. Ako je zasijana površina veća od 0,5 ha, teško je pravodobno ručno izvaditi lučicu bez više od desetak dobrih radnika. To nije težak posao, ali zahtijeva puno živoga rada. Zato taj posao mogu dobro obavljati djeca i starije osobe.

Na manjim površinama lučica se može ručno čupati, uredno slagati na parceli, tako da lukovica uvijek bude pokrivena lišćem čitave biljke lučice koja se slaže u drugi red. Slaganjem na taj način tek izvađenu lučicu štitimo od utjecaja jakoga sunca.

Početak vađenja ili čupanja lučice dolazi kada stabljika iznad površine tla omekša, počne polijegati i lišće se počne sušiti. Tada je lučica fiziološki zrela. Ne smije se ostavljati u tlu do potpunoga sušenja lista, jer u slučaju višednevne kiše, lučica gubi jednu ili više ovojnih ljuski, pa može početi klijati i izgubiti sjemenske karakteristike. U pravilu se lučica luka vadi posebnim vadilicama, kada je umjerena vlažnost tla, za lijepoga vremena. Izvađena se ostavlja nekoliko dana na tlu, da se stabljika potpuno posuši i da lukovica lučice djelomično izgubi vlagu. S parcele se lučica odvozi na dodatno sušenje u zatvorenom ili natkrivenom prostoru, zračenom umjetno ili prirodno. Uvijek moramo imati na umu da je vađenje luka tehnološki zahvat koji se mora obaviti u što kraćem vremenu.

Dorada i čuvanje lučice

Kada je lučica proizvedena i na vrijeme izvađena iz tla, mora joj se posvetiti velika pozornost, kako ne bismo, zbog neznanja ili nemarnosti, upropastili sav uloženi trud. Lučica mora biti pod stalnim nadzorom da ne dođe do zagrijavanja i truljenja lučice. Držimo li lučicu u natkrivenom prostoru, radi prirodnoga dosušivanja, moramo je očistiti od zemlje, korova… i rasuti po podu u sloju debljine desetak centimetara. Prostor mora biti otvoren barem s dvije strane, nadzirane topline. Osjeti li se pri opipu prstom toplina, lučicu treba dobro prigodnim alatom promiješati. Ovi poslovi obavljaju se tijekom srpnja. Uz malo pozornosti i prirodnim načinom se lučica može dovesti u dobro stanje u odnosu na vlagu, te se tada može staviti u deblji sloj i čuvati dva do tri mjeseca. Jednak je postupak u zatvorenom prostoru, samo u debljem sloju, uz maksimalno korištenje visokokaptažne ventilacije.

Za ovaj posao proizvođač mora biti potpuno pripremljen. Potrebno je prirediti kanale za ventilaciju. Oni mogu biti ugrađeni u podu skladišta, zatvoreni izbušenim limom. U podu mogu biti tuneli od jačega izbušenoga lima na međusobnom razmaku od 1m. U oba slučaja potrebna je velika količina zraka, koja ovisi o debljini sloja lučice.

Proizvodnja i dorada moraju biti potpuno usklađene s organizacijom prodaje. U Hrvatskoj se između 35 i 40% lučice prodaje u jesen. Proizvođači se rješavaju određene količine koju bi inače morali na svoj rizik čuvati do idućega proljeća.

Lučicu je najbolje čuvati u rasutom stanju, a neposredno prije isporuke očistiti je do kraja, spakirati u mrežaste vreće i staviti u promet. U prilog domaćim proizvođačima ide to što se lučica mora prodavati u originalnom pakiranju (1 kg). Budući da je uvozna lučica pakirana po najmanje 10 kg, u našoj zemlji se mora prepakirati i time poskupiti, jer se tako zapravo dva puta pakira. Naime, u Hrvatskoj je uobičajeni paket od 1 kg.

Lučica se dosta teško čuva u neuvjetnim skladištima. Zato je trgovina i kupuje neposredno prije prodaje. Proizvodnja se u potpunosti mora prilagoditi prodaji. Lučica koja se prodaje koncem zime i u rano proljeće u Južnoj Hrvatskoj, uz more i na otocima, teško će se sačuvati do prodaje u ispravnom stanju bez dodatnih troškova. Ti troškovi povezani su s ulaganjima u hladnjaču.

Zimi lučicu treba čuvati na toplini između 2 i 4° C i uz relativnu vlagu od 65%. U protivnom, lučica će početi tjerati i tako izgubiti vrijednost kao sjemenska roba. To znači da se sva roba baca uz dodatne troškove, jer se mora pod nadzorom poljoprivrednoga inspektora dobro zakopati.

Lučica se čuva u hladnjači relativno kratko vrijeme, ali baš onda kada bi se rashladni prostor mogao dobro koristiti i za čuvanje drugih proizvoda čija cijena povećane troškove vrlo dobro podnosi. Sve ove pojedinosti govore o ozbiljnosti odluke o ulasku u proizvodnju sjemenske lučice.

U ovoj proizvodnji sve pripreme moraju biti besprijekorne, sva oprema mora biti na raspolaganju, parcele moraju biti dobro odabrane, a proizvođači maksimalno obrazovani.

Svaki proizvođač smije sijati samo onoliku površinu sjemena luka za proizvodnju lučice koliku s raspoloživom radnom snagom može svladati. Sve što je više od toga osuđeno je na propast. U ovom slučaju ne treba se ni sramiti, ni bojati malih površina. Njih treba dobro obrađivati, dobro proizvoditi i na kraju ih zbrojiti.

1 komentar

  1. Svaka pohvala od mene ovome autoru članka.
    Stvarno je inteligentno, jednostavno, a ipak ozbiljno i odgovorno sastavio opis potencijalnog sijanja sjemena lučice.
    Rijetko kada nekoga ovako pohvalim.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

Loading...

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.