Sjetva i uzgoj soje

Prilikom izbora sorte, prednost treba dati sortama koje formiraju prve mahune višlje na stabljici, zatim kod kojih se prilikom sazrijevanja mahuna listovi i stablo brzo suše.

Prednost također treba dati sortama čiji je rast ograničen i sa debljim stablom kao i sortama kod kojih mahune prilikom sazrijevanja ne pucaju. Sve ovo je jako bitno kod jednofazne žetve (kombajniranja), jer u suprotnom nastupaju gubici (donje mahune ne bivaju pokošene, zeleni listovi i stabljika se omotavaju oko vitla što izaziva smetnju prilikom žetve i povećavaju se gubici u zrnu).

Kod sjetve soje za zelenu masa (silažu), treba izabrati kasne sorte, sa visokim stablom, nježnog lista, sa većim sadržajem proteina, vitamina i mineralnih tvari u vegetativnoj masi.

Soja nije izbirljiva na predusjev. Ona može u plodoredu doći poslije gotovo svih usjeva, osim mahunarki. Daje najveće prinose posle okopavinskih usjeva koji ostavljaju zemljište u rastresitom stanju, bogato asimilativima i nezakorovljeno. Tako se kao najbolji predusjevi mogu smatrati krumpir i šećerna repa. Kukuruz je slabiji predusjev. Soju ne treba uzgajati poslije suncokreta zbog pojave bolesti koje su zajedničke za oba usjeva. U našoj ratarskoj proizvodnji soja najčešće dolazi poslije kukuruza, a znatno poslije strnih žita.

Pošto iza sebe ostavlja zemljište u dobrom fizičkom stanju, manje-više nezakorovljeno, obogaćeno biološki aktivnim dušikom i organskom tvari u cjelini, soja je odličan predusjev za skoro sve biljke. Nekada se smatralo da poslije soje ne treba sijati pivarski ječam zbog toga što se u njegovom zrnu povećavao sadržaj bjelančevina i sitnolisne orijentalne duhane, pošto u njih intenzivnija ishrana dušikom izaziva povećanje dimenzija lista, razređuje arome i povećava sadržaj bjelančevina i nikotina. Novija istraživanja su pokazala da su pogoršanja kvalitete skoro sasvim beznačajna. U našoj ratarskoj proizvodnji soja je posebno važna kao predusjev strnim žitima, a naročito ozimoj pšenici. Pored ostalog, značajna prednost soje kao predusjeva ozimim strnim žitima je u tome što ona dosta rano napušta površinu, tako da ima dovoljno vremena da se izvrši osnovna obrada, predsjetvena priprema i sjetva strnina u optimalnim rokovima. Otuda su sorte soje sa relativno dugim vegetativnim periodom manje podesan predusjev. Na površini na kojoj se uzgaja ona je veoma podesna za razdvajanje kukuruza i pšenice u postojećem dvopoljnom plodoredu sistemu smjenjivanja ova dva usjeva.

Soja ne podnosi monoprodukciju, iako se ranije preporučivala ponovljena setva samo pod uvijetom da se ona na nekoj površini sije prvi put, a ne postoji mogućnost inokulacije sjemena bakterijama azotofiksatorima. U tom slučaju, u drugoj godini uzastopne proizvodnje soje, azotofiksacija je intenzivnija pa je moguće postići veći prinos u odnosu na prvu godinu uzgajanja.

Soja je biljka koja ima moćan korjenov sistem te snažno regira na dubinu osnovne obrade zemljišta jer se korjen bolje razvija, prodire dublje u oranični sloj zemljišta, odnosno povećava rizosfernu površinu. Posebno je važno da na dublje obrađenom zemljištu soja formira na korjenu veći broj kvržica. Dubina osnovne obrade zemljišta na težim zemljištima iznosi od 25 do 30 cm. Plića osnovna obrada može dolaziti u obzir samo na lakim rastresitim zemljištima.

Osnovnu obradu zemljišta treba obavezno obaviti u jesen. Osnovnu obradu u proljeće treba ako je moguće, izbjegavati jer ona smanjuje prinos. Samo na plavnim i jako nagnutim terenima proljetna osnovna obrada može biti opravdana. Najbolje reagira na ranu jesenju obradu premda slabije od niza drugih biljaka. Zbog toga, oranje treba obaviti krajem ljeta i početkom jeseni.

Kada soja dolazi poslije strnina, obavezno se izvodi prethodno ljuštenje strništa (po pravilu jednovremeno sa žetvom predusjeva ili neposredno poslije ), a poslije ovoga rano u jesen oranje na punu, odnosno planiranu dubinu. Posle širokoredo sijanih usjeva ore se odmah na punu dubinu. Poorano zemljište ostaje u otvorenim brazdama da prezimi. Ako je oranje loše obavljeno, preporučljivo je da se tokom jeseni obavi samo grubo ravnanje dubokih razora i visokih slogova. U proljeće, što ranije, čim se zemljište toliko prosuši da se ne ljepi za mehanizaciju, pristupa se zatvaranju brazda i ravnanju površine. Na zemljištima dobre strukture koja su iz zime izašla u dovoljno rastresitom stanju, ovaj se posao može uspješno obaviti samo drljačama ili drljačama i ravnjačima u jednom agregatu. Na težim zemljištima nužno je da se u agregat uključi i kultivator odnosno tanjurača. U izvođenju ovog posla, strogo se mora voditi računa o stanju vlažnosti zemljišta jer se na vlažnom zemljištu postiže negativan efekat. Isto tako, svako zakašnjavanje sa zatvaranjem brazda, nepovoljno utječe na prinos. Pored ovoga, a naročito ako je zemljište vlažnije, treba izbjegavati teške strojeve pošto jače sabijaju zemljište.

Do predsjetvene pripreme zemljišta treba nastojati da ono ostane u rastresitom stanju i nezakorovljeno. Predsjetvena priprema zemljišta obavlja se nekoliko dana prije sjetve (5 do 6). Ona ima zadatak formirati rastresit sloj zemljišta dubine od 7 do 10 cm i konačno poravna zemljište. Ovim se stvaraju povoljni uvjeti za klijanje i nicanje i uvjeti za kvalitetno obavljanje sjetve. Jednovremeno sa predsjetvenom pripremom se unose u zemljište odgovarajući herbicidi, sredstva za zaštitu od zemljišnih štetočina i dušična gnojiva.

U pripremi sjemena soje za sjetvu obaveznu mjeru predstavlja inokulacija sjemena odnosno tretiranje bakterijama azotofiksatorima. U suvremenoj proizvodnji, za inokulaciju se koriste preparati kultura čistih bakterija koji se u prometu nalaze pod raznim nazivima. Najbolje rezultate daju vlažni preparati. Suhi preparati dobiveni liofilizacijom su podesniji za upotrebu ali su manje efikasni. Prilikom inokulacije sjemena, treba se strogo držati uputa. Naročito treba voditi računa da se inokulacija izvrši u sjenovitom mjestu, da se masa sjemena dobro izmješa, poslije toga ne bude izložena ultraljubičastom zračenju, odnosno sunčevoj svijetlosti, a kod vlažnih preparata da se sjeme do sjetve ne osuši. Inokulalacija sjemena se obavlja prije sjetve. Tretiranje veće količine sjemena, koje se ne utroši isti dan, sigurnije je sutradan ponovo inokulirati.

Soja je usjev srednje proljetne sjetve. Nju treba sijati kada temperatura zemljišta dostigne 8 do 10°C. Prema ovome, soju treba sijati kada i kukuruz. Međutim, optimalno vrijeme za sjetvu soje je praktično u prvoj polovini sjetvenog perioda kukuruza. To je kod nas obično od 15-20 travnja.

Sjetvu soje kao postrnog usjeva treba obaviti neposredno poslije žetve strnina, pri čemu se koriste sorte izrazito kratke vegetacije. U proizvodnji zelene mase, soja se sije kasnije. Vrijeme sjetve zavisi od planiranog vremena iskorištavanja. Ako se koristi kao zelena hrana, može se sijati sukcesivno da bi se period iskorištavanja produžio.

Soja je usjev širokoredne sjetve. Rastojanje između redova se kreće od 40 do 70 cm. Veličina međurednog rastojanja u znatnom stupnju zavisi od sorte. Za rane sorte ono je manje i obrnuto. U našim uvjetima najviše odgovara rastojanje izmedu redova 50 do 60 cm. Kada su u pitanju sorte kraćeg vegetativnog perioda, rastojanje između redova se može smanjiti i obrnuto.

Sjetva soje se može obaviti u trake od 2 do 3 reda na rastojanju od 15 do 20 cm. Rastojanje između traka iznosi oko 60 cm. Ovakav način sjetve se primenjuje samo kada su u pitanju sorte kratkog vegetativnog perioda.

Optimalna dubina sjetve u našim agroekološkim uvjetima se u prosjeku kreće od 4 do 5 cm. Prilikom sjetve soje posebnu pažnju treba posvetiti određivanju količine sjemena pošto se gustoća usjeva, odnosno veličina vegetativnog prostora određuje količinom sjemena za sjetvu po jedinici površine.

Gustoća sklopa u proizvodnji soje ovisi od čitavog kompleksa čimbenika, a najviše od dužine vegetativnog perioda sorte. Za sorte koje se uzgajaju u nas, gustoća usjeva treba iznositi 500.000 do 800.000 biljaka/ha. Da bi se ovo postiglo, količina sjemena za sjetvu treba se kretati u granicama od 80 do 120 kg/ha.

U periodu od sjetve do nicanja najčešće se ne primenjuju mjere njege soje osim u izuzetnim slučajevima kada se uslijed jakih i čestih kiša stvori pokorica. Tada se rotacionom kopačicom ili zvijezdastim valjkom razbija pokorica. Drljača se za razbijanje pokorice u usjevu soje ne smije koristiti.

Prva međuredna obrada (kultiviranje ili ručno okopavanje) obavlja se kada soja formira prvi troperi list, a druga i treća kultivacija na razmaku od 10 do 15 dana. Treće međuredno kultiviranje se mora završiti prije nego što soja zatvori redove.

Dubina kultiviranja mora biti u skladu s porastom korijenovog sistema, a to znači da je prvo kultiviranje najdublje oko 10 cm, drugo od 7 do 5 cm i treće najpliće od 5 do 6 cm. Na zemljištima dobrih fizičkih osobina izostavljanje međuredne obrade povlači sa sobom smanjenje prinosa. Uspješna primjena herbicida pruža mogućnost da se smanji broj međurednih kultiviranja. Danas se na znatnom broju gospodarstava u uvjetima uspješne primjene herbicida potpuno izostavlja međuredna obrada, što značajno doprinosi smanjivanju troškova proizvodnje.