Hranidba stoke u proljeće

Tijekom zime stoka se hrani najviše već unaprijed pripremljenim i uskladištenim krmivima: silaža, sijeno, kukuruzovina, slama.

Uskladištena krmiva su tijekom dužeg perioda stajanja izgubila veći dio vitamina u odnosu na postotak koji su sadržavali u periodu uskladištenja. Time su krmiva postala siromašnija a stoka se postupno iscrpljuje. Poznato je da su vitamini A, K, B1, B2, B12, biotin, folna kiselina, vrlo osjetljivi i nepostojani na svjetlosti, dok su vitamini K, B, B2, folna kiselina, također osjetljivi i nepostojani na povišenu temperaturu.

Nedostatak pojedinih ili cijelih skupina vitamina očituje se u pojavi avitaminoza, koje za životinje mogu imati višestruko negativne posljedice. Posebice je taj problem negativno izražen kod mladih životinja. Zato je potrebno svakodnevni obrok izbalansirati s kompletnim krmnim smjesama, koje sadrže sve neophodno potrebne vitamine i minerale da do toga ne bi dolazilo.

Kretanjem vegetacije i istjerivanjem stoke na ispašu ili dovoženjem svježe zelene krme za ishranu stoke javljaju se novi potencijalni problemi za stoku i stočare. Radi se o prijelaznoj hranidbi stoke i to višemjesečnoj sa suhe osiromašene krme na svježa, sočna krmiva bogata vodom, bjelančevinama, vitaminima i mineralima. To je poseban šok za probavni trakt životinje te zbog toga nerijetko dolazi do pojave probavnih tegoba i popratnih pojava.

Na stočaru je da taj period prijelaza s jednih na druga hraniva obavi postupno, oprezno, neprimjetno za stoku, bez ikakvih probavnih tegoba. Taj prijelaz isključuje davanje zelenih krmiva stoci kad je gladna, jer bi je jela halapljivo, zatim ne davati ga u velikim količinama. Prije davanja zelenih krmiva stoci je potrebno dati određenu količinu suhih krmiva: sijena, slame i dr.

Tijekom više dana ovakve hranidbe postupno se smanjuje udio suhih krmiva, a povećava udio svježih zelenih krmiva u obroku. Ovakav uravnoteženi i izbalansirani prijelaz najbolje je obavljati u štalama, dovoženjem nakošenih svježih zelenih krmiva, nego li istjerivanjem stoke na pašu. U štali se može točno odrediti koliko će stoka pojesti pojedinih krmiva, dok je to prilikom ispaše teško kontrolirati.

Nakon nekoliko dana ovako izbalansirane hranidbe stoka se može pustiti na slobodnu ispašu bez bojazni da će doći do probavnih poremećaja.