Krčko govedo

1581

Krčko govedo pripada velikoj grupi podolskih goveda, koja su u Hrvatsku došla s rimskim legijama u prvim stoljećima nakon Krista.

Kao i istarsko govedo, krčko govedo pripada skupini najzapadnijih subalpskih (cisalpinskih) primigenih goveda,proširenih prvenstveno na području Apeninskog poluotoka, Istre i kvarnerskih otoka, kojoj pripadaju i talijanske pasmine: maremana, romanjola i valdekiana. Krčko govedo najvjerojatnije je nastalo izdvajanjem iz populacije starih podolskih goveda na kvarnerskom prostoru te naknadnim povratnim križanjem s već navedenim subalpskim podolskim pasminama goveda.

Kako smatra Zvonimir Puškaš (1980), krčko govedo je prema istarskom govedu u istom odnosu, kao što je posavsko prema slavonskom podolcu. Ako danas prolistamo stare zapisnike krčke gospodarske zadruge, vidjet ćemo odakle su, sa koliko ljubavi i samoprijegora nabavljani rasplodni bikovi. Krčko govedo je rijedak primjer umjesnog i uspjelog rada, jer ono predstavlja jedan zaseban i dobar tip primigenog romanskog goveda, piše gospodarski savjetnik Pius Pavlinić (1950).

Treba istaknuti da su od 1897. godine na Krku održavane izložbe krčkoga goveda, posebno rasplodnih goveda i njihovog pomlatka, uz dodjelu nagrada najuspješnijim uzgajivačima. Krčko govedo stoljećima je bilo nezaobilazan dio identiteta krčkih sela i krajobraza. Nažalost, taj je povijesno-kulturni identitet danas zaboravljen, pisani podaci o pasmini vrlo oskudni, a pasmina izumrla, njenu je kulturno-povijesnu važnost gotovo nemoguće obnoviti.

Opis pasmine publicirao je gospodarski savjetnik dr.Pius Pavlinić u radu Govedarstvo Hrvatskog primorja na osnovi primjeraka koje je analizirao 1933. godine pri izboru stoke za stočarsku izložbu u Zagrebu. Krčko govedo je snažne konstitucije i grube građe te kao i istarsko osteološki vrlo blisko ishodišnoj fosilnoj vrsti bos primigenius. Boje je od tamne, crne do zelene, do svijetlosive s nijansama tamnijeg pigmenta koji se proteže vratom, plećkom, trbuhom i dijelovima lica gdje čini krugove oko očiju, naočale. Glava je izduljena s crnim živahnim i blagim očima. Tamnijim dlakama obrasle su ušne školjke, donji i unutarnji dio repa.

Sluznica analnog otvora i stidnice također je tamnije obojena, kao i kod bikova donja polovica skrotuma. Kao i istarsko govedo, ima obojeno nepce i olovno-sivi jezik. Prsa su duboka, noge čvrste i koščate. Rogovi su jaki i pravilni, pri korijenu sivi ili žućkasto-sivi, dok je vršak obično crn. Papci su crne boje i vrlo tvrdi zbog krškog terena po kojem se goveda kreću. Telad se rađa crvenkastosmeđe boje, ali u dobi od oko tri mjeseca mijenja boju u sivu. U odnosu na istarsko govedo, krčko je nešto manjeg habitusa, krave su u grebenu visoke do 130 cm, a bikovi oko 133 cm, uz indeks dužine trupa 117%, dubine prsa 52%, a širine prsa 33%. Utovljeno dosegne do 600 kg. Krčko govedo je kasnozrela pasmina koja završava rast nakon 6 godina. Od istarskoga goveda, krčko je znatno manjeg habitusa. Slabe je mliječnosti, ali mu zato u pokretnosti i radnoj sposobnosti premca na daleko nema! (Pavlinić, 1950).

Krčko govedo bilo je rasprostranjeno na području otoka Krka, a vjerojatno i drugih kvarnerskih otoka, prije svega otoka Cresa, Lošinja i Raba. Današnja populacija nije evidentirana i smatra se da je izumrla u drugoj polovini 20. stoljeća.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

Loading...

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.