Laminitis je postao prilično raširen problem papaka

Kao glavni uzrok za mnoge probleme papaka, laminitis je vrlo ozbiljno stanje.

Današnji kiselinski udjeli, visokoproteinska hrana, nepravilne koncentracije omjera neprobavljivih tvari i držanje životinja na betonskim površinama pridonose pojavljivanju laminitisa. Osjetljivi, živi dio papaka u stoke sa sastoji od košćanih struktura, veznog i živčanog tkiva, te krvnih putova. Sve to je okruženo i prekriveno tvrdim, rožnatim tkivom, papkom. Ovo tvrdo tkivo je čvrsto pričvršćeno za živi dio papaka tankim laminama koje se protežu uz duž papaka. Ako upala u kravljem papku zahvati osjetljivu laminu i pojavi se oteklina, kravu će to jako boljeti jer tu praktično nema mjesta za proširivanje lamine. Laminitis može biti prouzrokovan nizom čimbenika. Sve što uzrokuje upale može biti smatrano uzrokom.

Povreda ili infekcija papaka mogu prouzrokovati laminitis, ali ako su bolešću zahvaćene sve četiri noge, uzrok obično nije povreda. Laminitis u stoke se često pojavljuje u svezi s promjenom hranjenja, iako se može pojaviti u bilo koje vrijeme. Češći je kod krava koje se prvi put tele. Povećana zrnatost ili visokoproteinska prehrana, stajanje na betonu, kao i upala maternice ili vimena pridonose razvoju laminitisa. Upala lamina počinje oslobađanjem histamina, koje je poput alergijske reakcije.

Uobičajeno je da odmah obole sve 4 noge. Kao u konja, laminitis u stoke se može pojaviti kada zagrijana životinja (krava) popije previše hladne vode. Opća infekcija tijela, bolesti poput upale pluća ili ozbiljni oblik probavnih smetnji mogu dovesti do laminitisa. Neki farmeri su uočili pojavu laminitisa nakon upotrebe mehaničke rašpe prilikom podrezivanja papaka. Lokalnu upalu prouzrokuje pregrijavanje papaka. Osnovni simptom akutnog laminitisa je hramanje, s naznakom boli. Oboljela stoka se nevoljko podiže, a prvi koraci su bolni. Ako je laminitis prouzrokovala upala, životinje će imati povišenu temperaturu.

Oboljela papaka će biti toplija nego inače. Ako možete pronaći arteriju (krava ih u papku ima dvije: jednu iznad vrška papka u uskoj udubini gdje se papako dijeli, i jednu s unutrašnje strane papaka), osjetit ćete da je puna, tvrda i da jako pulsira. Ovu reakciju prouzrokuje pritisak na žive dijelove papaka. U blažim slučajevima, oporavak je moguć za oko 10 dana. U ozbiljnijim slučajevima je mala vjerojatnost oporavka, a bolest može prijeći u kronični oblik. Kod kroničnog laminitisa se mijenja proteinski sastav papka. Rožnato tkivo slabi, tako da prilikom podrezivanja papka, izgleda lomljivo.

Mogu biti uočene i krvave udubine koje otvaraju put infekciji. Česti su čirevi i otekline na peti. U krave se može razviti subklinički laminitis, a primjetljivi simptomi se znaju pokazati tek nakon 2 do 5 mjeseci oboljenja, nakon čega se pojave otejkline i čirevi. Korektivno podrezivanje i ljekoviti povoji mogu pomoći, ali papci takvih životinja su obično zauvijek uništeni. Bit će im potrebno konstantno podrezivanje. Uzrok laminitisa bi trebao biti ustanovljen i ispravljen, jer je to bolji način liječenja nego izravno tretiranje bolesti. Hladna tekuća voda ili led koji se primjenjuju direkno na oboljelo mjesto često donose kvalitetne rezultate za kratko vrijeme. Veterinari primjenjuju antihistamine i prtuupalne steroide.

Nakon povlačenja akutnih znakova upale, redovito podrezivanje papaka pomaže u obnavljanju strukture papaka do što normalnijeg stanja. Ako upala prouzrokuje promjenu u položaju kosti, male su šanse za povratak u normalu.

Još jednom navedimo preventivne mjere u uzgoju kojima se može izbjeći ovakvo stanje:

•  Naviknite svoju kravu na čvrstu podlogu (beton) 2-3 mjeseca prije teljenja

•   Omogućite joj mnogo kretanja prije i nakon teljenja – ne ostavljajte ih danima zatvorene

•   Koristite gumene madrace ili slično u stajama

•   Ne poduzimajte nagle promjene u prehrani 3-4 tjedna uoči i nakon teljenja – postepeno privikavajte životinje na hranu

•   Pazite na kiselinski udio i koncentraciju omjera neprobavljive tvari. Moraju biti u omjeru 40:60 ili 50:50. Budite oprezni u prekomjernom korištenju fermentirane »silaže« kao neprobavljive tvari.

•   Nakon što životinju nahranite zrnastom hranom, omogućite joj odmah pristup neprobavljivoj tvari – to će spriječiti pojavu acidoze u prednjem dijelu želuca (volji) zbog pretjerane količine pojedene zrnaste hrane. Još bolje je dodati u hranu najmanje 19 posto (od ukupne količine) ADF-a (acid detergent fiber)

•   Slobodan pristup soli će često stimulirati dotok salve što stvara više sodinih bikarbodata, prirodnih stabilizatora pH u tom dijelu želuca. Ako vam nije dostupno dosta neprobavljive tvari, dodajte u hranu (najviše do 1 posto), sode bikarbone, magnezij oksida ili sode bentonita.

•   Pazite na prekomjerno hranjenje sa svježom travom, koje mogu biti kisele ili proizvoditi kiseline – usmjerite pozornost na količinu vlage, pravilnost reza i starost kad kosite

•   Uzmite u obzir hranjenje sa sijenom dugih vlati, najmanje u omjeru 0,5 kg na 50 kg ukupne tjelesne težine

•   Kontrolirajte metaboličke i upalne poremećaje prilikom teljenja.