To je virusna infekcija od koje mogu oboliti i koze i čovjek.
Većinom je blaga, ali zbog sekundarno prisutnih bakterija može biti teška pa čak i fatalna. Bolest je rasprostranjena po čitavom svijetu, a virus pripada rodu Parapox. Virus može ostati infektivan na sobnoj temperaturi i do 15 godina. Direktno sunčevo svijetlo ga brzo oslabi. Ovce su glavni i izvor i rezervoar virusa. Infekciju pospješuju povrede (paša na gruboj vegetaciji), a posebno su osjetljive mlađe i slabije hranjene ovce. Zaraza se obično naglo proširi kada se unese zaraženo grlo.
I kod ovaca i kod koza najčešće se promjene pojavljuju na usnama, zatim na nosnim otvorima, gdje se nakon sitnih mjehurova stvore kraste koje ometaju uzimanje hrane. Promjene se mogu proširiti i na sluznicu usne šupljine i ta forma je veoma maligna. Oko usta se mogu formirati izrasline slične bradavicama, zbog čega oteče glava, a nekad se razviju i upale pluća. Promjene su mogu javiti i po vulvi, papcima, rijetko na očima.
Liječenje je uglavnom lokalno a provodi se premazivanjem (može i običnom četkicom ili vatom) otopine jod-glicerina u omjeru 1:3. Zahvaćena usta ili vime treba ispirati kalijevim permanganatom, a u težim slučajevima dati antibiotike i sulfonamide.
Mjere opće preventive podrazumijevaju izolaciju bolesnih životinja, spaljivanje stelje i provođenje karantina za novonabavljene životinje. Zaražen čovjek ima obično tamnocrvene mjehuriće na rukama i licu, a da bi se zaštitio mora nositi rukavice.