Avijarni encefalomijelitis ili epidemični tremor peradi

Avijarni encefalomijelitis ili epidemični tremor je virusna zarazna bolest peradi koja se očituje negnojnom upalom mozga (encefalitis) i kralješnične moždine (mijelitis). Virus avijarnog encefalomijelitisa spada u skupinu RNK virusa, rod Tremovirus A iz porodice Picornaviridae. Ovaj virus ne uzrokuje bolest kod ljudi ili drugih sisavaca.

Najčešće obole tovni pilići u dobi od 1 do 4 tjedna i rasplodni pomladak. Mogu oboljeti fazani, prepelice i golubovi, a pure su manje osjetljive na prirodnu infekciju. Općenito, razvijaju blažu kliničku bolest od pilića. U jatu oboli 20-40 (10-50 %) pilića, a može uginuti 5-70 (najčešće oko 20 %). Štete nastaju zbog povećane potrošnje hrane jer oboljeli pilići sporo rastu i zakržljaju. Oko 1/3 pilića koji su preboljeli ovu zarazu su invalidi i kržljavci.

Bolest se najčešće prenosi vertikalno, što znači da se pile zarazi još u jajetu, ali ipak se zaraza prenese vrlo brzo iz uzgoja u uzgoj (inficiranim jajima, jednodnevnim pilićima, kokošima kliconošama, ambalažom, odjećom i obućom posjetitelja, i drugo).

Kod kokoši se nakon infekcije samo smanji nesivost u prosjeku oko 20 (10-50) % te ne pokazuju druge znakove bolesti. Na početku pada nesivost i virus se počinje izlučivati jajima. Odrasle jedinke nakon preboljenja ostanu imune još godinu dana na avijarni encefalomijelitis. Inkubacija traje u prosjeku 1-3 tjedna, a može biti od 5-50 dana. Klinički znaci se obično pojave nakon 9 dana, a očituju se kao nesiguran hod, potištenost, skupljanje na hrpe, iako je temperatura u peradnjaku idealna, pijuču, pospani su, nekoordinirani, čuče na skočnim zglobovima te na kraju može doći do paralize krila i nogu, leže bočno te se kod nekih jedinki može pojaviti drhtanje ili tremor u području glave i vrata (po čemu je bolest nekad dobila ime – epidemični tremor).

Glavni klinički znakovi ptičjeg encefalomijelitisa su ataksija i slabost nogu. Ona varira od sjedenja na skočnim zglobovima do pareze koja napreduje do paralize. Fini tremori glave i vrata vidljivi su kod nekih ptica i karakteristični su za bolest. Drhtanje varira po učestalosti i jačini, a najbolje se primjećuje nakon što su ptice uznemirene ili uzbuđene. To se lako može učiniti postavljanjem ptice na leđa i puštanjem da se sama uspravi.

Držanje ptice u rukama često rezultira osjećajem zujanja zbog brzih, finih podrhtavanja. Kod uznapredovale bolesti pilići leže na boku i pokazuju povremene fine tremore glave, vrata i nogu. Pilići i purići s teškim neurološkim znakovima obično se eutanaziraju jer se rijetko oporave. Ako se pilići zaraze kasnije u dobi 4-6 tjedana nastane paraliza (slična kao kod Marekove bolesti). Ukočeno hodaju, grče se, nastaju tjelesne deformacije te se može vidjeti i zamućenje leće na jednom ili oba oka.