Vrtna jagoda može se uzgajati na svim tipovima tala, ali s većim tj. manjim prinosom i kvalitetom. To joj omogućuje žiličast korijen koji se razvija uglavnom u površinskom sloju tla, na dubini od 15-ak cm.
Veće prinose jagoda postiže na ilovasto-pjeskovitom tlu, tipa černozem, na tlu koje je strukturno, umjereno duboko (50 cm), drenirano, plodno s 3 do 5% humusa, slabo kisele do neutralne reakcije, pH 5,5 do 7,5 te dobro osigurano vodom. Ilovasto-pjeskovita tla sadrže 50% praha i gline te 50% ukupnog pijeska. Stoga imaju povoljan vodozračni odnos i toplinski režim te se lako obrađuju. Tla koja sadrže više od 60% praha i gline ili više od 60% pijeska nisu dobra za intenzivan uzgoj jagoda. Glinena tla iz razloga jer su preteška, dugo zadržavaju vodu, lošeg su vodozračnog odnosa, hladna su i teška za obradu, dok pjeskovita tla slabo zadržavaju vodu koja se brzo ispire, a s njom i sva hraniva pa biljka ubrzo ostane „gladna“. Jagoda ne podnosi najbolje ni alkalna i karbonatna tla jer na njima obolijeva od ferokloroze (žutice).
Nadalje, tlo mora biti bez korova jer oni osim što oduzimaju hraniva i vodu jagodi, zasjenjuju biljke pa time potiču širenje zaraza, bolesti i štetnika.
Od orografskih čimbenika najvažniji su nadmorska visina, nagib terena i ekspozicija.
Pri izboru položaja potrebno je voditi računa o lokalnim uvjetima.
Vrtna jagoda uspješno se uzgaja do 700 m nadmorske visine. Povećanjem nadmorske visine smanjuje se temperatura zraka pa se skraćuje i vegetacijski period jagode. Na blago nagnutim, južnim položajima koji su zaklonjeni od snažnih i hladnih vjetrova moguće je uzgajati jagode i na nešto višoj nadmorskoj visini od 700 metara.
Jagoda, što se tiče nagiba terena, dobro uspijeva na blagim nagibima, od 2 do 5 stupnjeva. Na takvim nagibima nema zadržavanja suvišne vlage i hladnog zraka, dok je erozija svedena na najmanju mjeru. Smatra se da jagodu nije opravdano uzgajati na terenima s nagibom većim od 8 stupnjeva.
Ekspozicija utječe na osvijetljenost, temperaturu i vlagu mjesta, a time i na kretanje vegetacije i zrenje plodova. Poznato je da na južnim položajima jagoda sazrijeva 10 dana ranije nego na sjevernim jer su oni topliji i primaju više sunčeve svjetlosti. Pošto je na južnim, jugoistočnim i jugozapadnim ekspozicijama suša intenzivnija, za uzgoj u obzir dolaze samo rane sorte. Srednje kasne i kasne sorte treba uzgajati na sjevernim padinama gdje je ublažen utjecaj ljetne suše. Srednje rane sorte dobro uspijevaju na sjeveroistočnim i sjeverozapadnim padinama. Kod ravnih terena, izbor sorata je lakši, a ovisi o klimi određenog područja.
Zatvorene doline u kojima dolazi do zadržavanja hladnog zraka treba izbjegavati.