Dugotrajni vijek hrasta lužnjaka

Doseže visinu i do 50 m, a ističe se i promjerom do 2,5 m te starošću do oko 1500 godina. Krošnja je vrlo razgranata, široka i nepravilna. Kora je u mladosti glatka, oko dvadesete do tridesete godine se počinje raspucavati, a sa starošću je sve deblja (i do 10 cm), izbrazdana uzdužnim dubokim (3-4 cm) i poprečnim plitkim brazdama.

U njegovim je godovima dendrokronologijom upisana naša prošlost. Zbog odlične svoje kakvoće hrast lužnjak dobio je međunarodnu karakteristiku slavonska hrastovina: drvo mu je fino, podjednako uskih pravilnih godova, zlatno žute boje, lijepo, trajno i lako za obradu.

U Hrvatskoj hrast lužnjak zauzima površinu od 201.739 hektara sa drvnom zalihom od 41,5 milijuna kubičnih metara. Najveći dio tih šuma nalazi se južno od Vinkovaca u spačvanskom i djelomice u bosutskom bazenu.

Hrast lužnjak (Quercus robur L.) je vrlo raširena vrsta drveća gotovo cijele Europe, Kavkaza i Male Azije. To je listopadna vrsta koja raste na dubokim, glinastim ili pjeskovitim, plodnim, pretežno vlažnim tlima s visokom razinom podzemne vode. Tvori čiste lužnjakove šume kao i mješovite sastojine s običnim grabom, poljskim jasenom i drugim vrstama.

Doseže visinu i do 50 m, a ističe se i promjerom do 2,5 m te starošću do oko 1500 godina. Krošnja je vrlo razgranata, široka i nepravilna. Kora je u mladosti glatka, oko dvadesete do tridesete godine se počinje raspucavati, a sa starošću je sve deblja (i do 10 cm), izbrazdana uzdužnim dubokim (3-4 cm) i poprečnim plitkim brazdama.

Lužnjak cvjeta u travnju i svibnju. Njegovi se cvjetovi oprašuju vjetrom pa ne posjeduju privlačnost (boja, miris) cvjetova koji se oprašuju kukcima. Muški su cvjetovi razdvojeni od ženskih i skupljeni su u visećim resama čija je dužina 2-5 cm. Za razliku od njih, ženski se cvjetovi javljaju pojedinačno ili u skupinama do pet.

Žirovi hrasta lužnjaka izduženo su jajasti, svijetlosmeđe ili žućkaste boje, prošarani uzdužnim prugama koje su na svježijem plodu tamnije nijanse. „Kapica” žira stručno se naziva kupulom, a prekrivena je sitnim, prileglim ljuskama. Zbog velikog udjela alkaloida, žirovi su gorki i trpki, ali su se u prošlosti koristili kao hrana, posebno u vrijeme gladi. Sazrijevaju tijekom rujna i listopada.

Korijenov sistem mu je jako razvijen, s centralnim korijenom, koji prodire u dubinu po nekoliko metara; bočni korijeni se šire znatno u širinu. Obrazuje ektotrofnu mikorizu. Pupovi su mu pokriveni brojnim, golim, spiralno raspoređenim ljuskama svjetlosmeđe boje. Vršni pup mu je okružen s više manjih postranih pupova.

Listovi su na dosta debelim, golim, poluokruglim, 2-10 mm dugim peteljkama; plojka je duga 8-15(-20) cm duga i 3-10 cm široka. Na osnovi nesimetrična, okruglasta ili ušasta.

Cvijetovi su jednospolni; muški su u 2-5 cm dugim resama a ženski se javljaju pojedinačno ili u grupicama do 5. Kupula mu je poluloptasta, s tankim zidovima, 7-12(-20) mm visoka, 7-14(-23) mm široka, pokrivena sitnim, 1-2 mm širokim ljuskama. Cvate u travnju i svibnju. Razmnožavanje može biti sjemenom (spolno razmnožavanje) i vegetativno (bespolno razmnožavanje).

Hrast lužnjak ima uske žućkastobijele godove, dok je sredina svijetlo do tamno smeđe boje. Srednja gustoća sirovog drveta je oko 0,65 (0,39 – 0,93) g/cm³. Hrastovina je tvrda, žilava, vrlo trajna i dobro se obrađuje. Koristi se za različite svrhe: kao građevinsko drvo, za željezničke pragove, grede i stupove. U unutrašnjem uređenju, od nje se izrađuju različite vrste podnih obloga, izrađuju se stepenice i namještaj. Visokokvalitetna hrastovina se koristi za izradu furnira a od nje se izrađuju i vrlo kvalitetne i cijenjene bačve. Osim toga, ona je i jako dobro ogrjevno drvo.

Ranije se žir u hrastovim šumama koristio za prehranu stoke i u tom su pogledu hrastove šume bile jednako značajne kao i radi korištenja drveta. Zbog gorkih sastojaka i svojeg trpkog okusa hrastov žir ima ograničenu primjenu kao ljudske hrane, iako postoje mogućnosti da se ti nedostatci uklone ili barem ublaže, ali je vrlo hranjiv za životinje. U dobrim godinama su ljudi vodili svinje u hrastove šume i tovili ih žirom.

Osim toga, nekad se hrast lužnjak, odnosno sastojci iz njegove kore, koristio i za štavljenje kože.