Mukinja, listopadni grm iz porodice ružovki

2893

Mukinja je do 20 m visoko listopadno drvo guste i široke, okruglaste krošnje, pravnoga debla, ili do 6 m visoki grm iz porodice ružovki (Rosaceae).

Ova vrsta rasprostranjena je u Europi i sjevernoj Africi. Kora joj je crvenkasto smeđe, tamnosmeđe do sivocrne boje, s bijelim pjegama, dugo ostaje glatka, u starosti je uzdužno izbrazdana; debela je približno 1 cm. Korijenski sustav je dubok i izrazito razvijen. Izbojci su ravni, okrugli, ispod pupova bridasti, izrazito debeli, goli, sjajni, crvenkastosmeđi do maslinastosmeđi, posuti s mnoštvom krupnih, uzdužno produženih bjelkastih lenticela. Pupovi su dugi oko 8-10 mm, oko 5 mm široki, zavojito razmješteni, jajasti do čunjasti, duguljasti, tupoga ili kratko ušiljenoga vrha, pokriveni krupnim, zelenkastim do svjetlosmeđim ljuskicama koje su na rubu bjelkasto, vunasto dlakave. Listovi su široko eliptični, naizmjenični, tupog do kratko šiljastoga vrha, dvostruko napiljenoga ruba, zaobljene do klinaste osnove. Dugi su 5-15 cm, široki 5-9 cm, s 1-3 cm dugom peteljkom. Odozgo su zeleni, sjajni, u početku dlakavi, kasnije goli. Odozdo su srebrnasti, gusto dlakavi, u jesen poprimaju žutu boju.

Cvjetovi su dvospolni, brojni, bijeli, u promjeru oko 10 mm, pojavljuju se nakon listanja, a oblikuju krupne i guste, raširene grozdaste cvatove koji stoje uspravno u pazušcima listova na vršcima kratkih izbojaka. Cvatnja je tijekom svibnja i lipnja. Plod je prividan, sjajan, kuglasto jajast, jabučast, svijetlocrvene ili narančaste boje, sa sitnim bjelkastim pjegama po površini (kao da je posut brašnom), bijelo dlakav u gornjemu dijelu i s ostatkom čaške na tjemenu. Dug je približno 1,5 cm i oko 1 cm širok, gotovo kao plod trešnje, s 1-3 izdužene i tamnosmeđe sjemenke koje se rasprostranjuju pomoću životinja, ponajviše ptica.

Dozrijeva od srpnja do kraja listopada, zreli plodovi su suhi i brašnasti, a tek poslije djelovanja mraza postaju mekani, slatki i jestivi. Razmnožava se sjemenom i vegetativno. Za svoj rast mukinja zahtijeva veliku količinu svjetla pa je ubrajamo u heliofilne vrste, no podnosi i zasjenu. Uspijeva na vapnenastom tlu i na silikatnoj matičnoj podlozi, a svoj optimum postiže na dubokim, mineralno bogatim tlima. Voli toplu i blagu klimu, no javlja se i u višem gorskome području. Otporna je na sušu, dobro podnosi mraz, a osjetljiva je na konkurenciju drugih vrsta. Znakovita je po vrlo sporom rastu, a doživi starost 200 godina.

U Hrvatskoj mukinja nastanjuje stjenovita staništa u pojasu bukovo-jelovih šuma, no nerijetko i niže predjele. Pojavljuje se i u termofilnim šumskim zajednicama, u šumama s hrastom kitnjakom i grabom, u šikarama i na otvorenim kamenjarima, do 1700 m nadmorske visine, a u nizinama pojedinačno. Kod nas se često javlja na području Bilogore. U panonskoj bukovo-jelovoj šumi (Abieti-fagetum pannonicum) javlja se kao diferencijalna vrsta u subasocijaciji trolisne režuhe (cardaminetosum trifoliae), zajedno sa crnom hudikom, običnom žutikom, klokočikom, brekinjom, običnom kurikom, drenom, kalinom, žutom kaduljom, mirisnom ljubicom i dr. U mješovitoj šumi duba i crnoga graba (Ostryo-Quercetum virgilianae) javlja se u sloju drveća na višim položajima i mukinja. U šumi crnoga bora s krestušcem (Chamebuxo-Pinetum) dominira u sloju grmlja zajedno sa crnim jasenom, rujevinom, svim elementima medunčevih šuma te elementima borovih šuma (risje, kruščica). U šumskoj zajednici crnoga graba s risjem (Erico-Ostryetum) pridružuje se u sloju drveća crnom jasenu.

Kao izrazito polimorfna vrsta, u hrvatskoj flori ima nekoliko taksona, prijelaznih vrsta i križanaca. Može se križati s brekinjom, jarebikom i mukinjicom. Zbog izrazito lijepih listova, cvjetova i plodova te guste krošnje, mukinja je vrlo cijenjena u hortikulturi te se nerijetko sadi uz prometnice, u parkovima i vrtovima.

Od njenih brašnastih plodova kuhanjem se priprema kaša ugodnog i slatkastog okusa. Miješanjem s drugim voćem prave se kompoti, marmelade, želei, sirupi, mošt te spravljaju voćna vina i rakije. Zanimljivo je da su se tijekom Drugoga svjetkog rata u nekim našim priobalnim područjima plodovi mukinje miješali s brašnom te se pekao slatki kruh. Premda su plodovi ove šumske voćkarice zdravi i ukusni, danas se kod nas malo upotrebljavaju. Katkada se koriste u pučkoj medicini protiv proljeva te kao lijek protiv kašlja i katara pluća. Budući da je drvo lijepe teksture, može poslužiti za izradbu omanjih ukrasnih predmeta.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.