Istarski oštrodlaki gonič

35

Pretpostavlja se da je istarski gonič vrlo stara pasmina i da su njihove pretke Feničani doveli iz Egipta u Grčku, a odatle su, širenjem grčke civilizacije, stigli u sjeverne dijelove Balkana, područje istarskog poluotoka (Lovrenčić, 1944.).

U »Hrvojevom misalu« (glagoljski kodeks) iz 1403.-1405. godine nalazi seminijatura nepoznatog autora koja prikazuje srednjovjekovnog lovca na konju sa sokolom u ruci i psom ispod konja.Na osnovi proporcija tijela, oblika glave, položaja uški te boje (bijela sa smećkastonarančastim oznakama) može se reći da se radi o brakoidnom tipu psa, odnosno da je riječ o istarskom kratkodlakom goniču (Bauer, 1994).Najvjerojatnije se radi o najstarijem prikazu istarskoga goniča. Đakovački biskup Petar Bakić u manuskriptu (De vita populi et de cultura armentorum et pecorum Diacovae et eisusu Districtus anno Domini 1719) opisuje lovačke pse i spominje lovačkog psa »od 3 do 4 pedlja visokog, kratke ili srednje duge bijele dlake s crvenim pjegama po tijelu raznih veličina, koji se napose uzgaja u hrvatskim krajevima oko mora« čiji opis odgovara istarskom goniču.

Svi su se lovački psi koje Petar Bakić opisuje već tada uzgajali u Hrvatskoj više od 200 godina (Romić, 1977.). U svojoj povijesti istarski gonič bio je, posebice u 18. i 19. stoljeću, pas patricija i plebejaca. Živio je uz najimućniji sloj ljudi toga vremena, a uz to, bio je pas drugačiji od ostalih. Da bi netko mogao imati tog psa, morao je platiti veliki iznos. Prema mišljenju mr. Ratimira Orbana (1979.) oštrodlaki istarski gonič razvio se u hladnijim predjelima, gdje je došlo do mutacije kratke dlake u oštru.

Na osnovi biokemijskih i genetičkih istraživanja danas je dokazana izrazito bliska srodnost s dalmatinskim psom (Bauer i sur. 1999, Zajc i Kus 2001). Kako iz dostupne literature proizlazi, istarski je gonič imao značajan utjecaj na formiranje mnogih zapadnoeuropskih pasmina pasa, kao što su: Devon and Somerset Harrier, Bracco italiano tipo bianco arancio, Spinone italiano a pelo duro tipo bianco arancio, Chien de Saintonge, Chien de Porcelaine, Chien deVendeé, Berner Laufhund i još neki (Orban, 1979).

Stoljetnim uzgojem na području Istre, Hrvatskom primorju i u Dalmaciji od pridošlog tipa oblikovali su se neki tipovi za potrebe lova u obalnom području. Lakši i gracilniji tip psa razvio se na otocima, a nešto teži tip goniča u priobalju, te su tako stvorena dva regionalna tipa. Kod oba tipa javlja se osnovna bijela boja s oznakama smeđe ili crne boje u različitim tonovima i kombinacijama, kao dvobojna ili trobojna varijanta. Te varijante boja i oblici oznaka nisu danas priznati kod istarskoga goniča i dalmatinskog psa. Priznate su samo dvobojne forme obojenosti (Špoljarić, 2008.). Začetnik suvremenog uzgoja pasmine je slovenac Ivan Lovrenčić koji je uzgoj započeo jedinkama iz Gorskoga kotara. Pri tome se većina populacije pasmine uvijek nalazila u Hrvatskoj, pa tako slovenskim uzgajačima dugujemo zahvalnost za uspostavu uzgoja ove hrvatske pasmine (Horvath, »Hrvatske baštinjene pasmine«). Gospodin Milivoj Krasović iz Karlovca započinje s uzgajanjem istarskih goniča 1899. godine, i on je danas najstariji poznati uzgajivač istarskih goniča u Hrvatskoj (Špoljarić, 2008.).

Osnovna je boja dlake istarskog oštrodlakog goniča snježnobijela. U pravilu, uši su narančaste. Na čelu se često nalazi veća ili mala oznaka jednake boje i tad se govori o »zvijezdi«. Uši mogu biti posute i malim žutonarančastim oznakama, što je vrlo cijenjeno i smatra se znakom čistokrvnosti. Više ili manje narančaste oznake u obliku malih točaka ili malih pruga mogu se nalaziti bilo gdje na tijelu, a najčešće su u predjelu korijena repa (no ne smiju dominirati nad temeljnom bijelom bojom).Boja oznaka treba biti jasna (ne blijeda, tamna ili smećkasta).

Postojanje treće boje je nepoželjno. Pokrovna dlaka je tvrda, nakostriješena, nikad valovita ili kovrčava, duljine 5 do 10 cm. Zimi se pod pokrovnom nalazi obilna kratka poddlaka. Pokrovna dlaka je uvijek nakostriješena (nije nikada priljubljena uz tijelo) i ne smije se isprepletati, niti tvoriti čuperke. Duljina i gustoća dlake varira na raznim dijelovima tijela. Duljina tijela smije biti veća od visine grebena za najviše 10%. Visina tijela kod mužjaka i ženki varira između 46 i 58 cm. Duljina glave iznosi 20 do 24 cm, dugoljasta je i u dobroj proporciji s tijelom.Vidljive sluznice su tamno pigmentirane.

Gledano sa stane, zatiljni greben je izražen, kao i čeona brazda koja je često pokrivena čuperkom dlake. Stop nije jako izražen. Njuška je široka i tamno (crno) pigmentirana. Gubica je snažna i pravokutna a nosni hrbat širok i pokriven gustim brkovima. Nosni hrbat je ravan. Imaju potpuno škarasto zubalo. Oči su velike s mrkim pogledom i gustim i debelim obrvama. Uši su prekrivene kratkom dlakom, u sredini su nešto šire a na vrhu tanje i zaokružene, smještene u korijenu ne suviše udaljenom od očiju. Smatraju se dugim ako povučene duž nosnog hrpta dopiru do očnjaka, a vrlo dugim ako dopiru gotovo do njuške.Gledano sa strane, spoj vrata s glavom vidljivo je izražen iza zatiljne kosti. Vrat je dug 12 do 15 cm a koža je napeta bez podvoljka. Leđa su ravna, široka i mišićava, dok se gornja linija tijela blago spušta od grebena prema sapima. Greben je slabo izražen. Slabine su široke, naročito kod ženki, blago padajuće i zaokružene, a kukovi su vidljivi.

Prsa su široka i duboka a dopiru barem do lakata (normalno je da je obujam prsa 12 do 14 cm veći od visine grebena). Rebra su zaobljena, dok je vrh prsne kosti jedva vidljiv a predprsje zaokruženo.Trbuh je blago usukan a slabine su slabo izražene (one ne smiju pridavati hrtoliki izgled). Rep je pri korijenu deblji i sužava se prema vrhu, nije previsoko nasađen, nose ga nisko s blagom svinutošću prema gore a dopire do skočnog zgloba ili malo dalje od njega. Lopatica je mišićava, dobro pričvršćena za prsa, duga i nakošena. Kut između lopatice i nadlaktice iznosi oko 90 stupnjeva. Laktovi nisu zakrenuti prema unutra a podlaktica je uspravna i mišićava.

Prednje nožje je jedva vidljivo a prednje donožje je kratko – gotovo uspravno (može biti blago koso postavljeno i tvori kut s vertikalom od 10 stupnjeva). Prednje šape imaju tijesno priljubljene prste s dobro razvijenim, otpornim jastučićima i snažnim noktima, stražnje su nešto dulje, ali su sve mačjeg oblika.Natkoljenica je kratka, široka i mišićava. Potkoljenica je duža od natkoljenice, mišićava te nakošena. Skočni zglob je širok i snažan. Stražnje donožje je kratko i uspravno, ako su prisutni čaporci, oni se uklanjaju. Kreću se elastično i živahno.

Koža je gipka i na cijelom tijelu tijesno priljubljena bez nabora. Prema FCI klasifikaciji pripada: Skupina 6 – Goniči, krvosljednici i srodne pasmine Sekcija 1.2 – Srednje veliki goniči. S radnim ispitom. (FCI standard br. 152).

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.