Zanimljivosti o bambusu

Bambus ne raste jedino na europskom kontinentu i Antartici, ali su mu ovo internacionalno ime nadjenuli Europljani. Nizozemci su krajem 16. st. ove biljke nazvali Bamboes, a njemački botaničar Charles Kunth nadjenuo im je znanstveni latinski naziv Bambusa što je objavio 1815. godine.

Bambus je višegodišnja vazdazelena zeljasta biljka iz potporodice Bambusoideae i porodice trava Poaceae. S obzirom na visinu određenih vrsta, jedina je trava koja može činiti šumu. Dolazi u tri plemena: Bambuseae (drvenasti bambusi tropskog pojasa), Arudinarideae (drvenasti bambusi umjerenog područja na jugoistoku SAD-a) i Olyreae (zeljasti, pridolaze oko amazonskog bazena, jedna vrsta u Africi i jedna na Novoj Gvineji). Rodova je 115 s više od 1500 vrsta. Komercijalno se koristi oko sto vrsta, a od toga je 20 glavnih vrsta. Pored komercijalnih, neke se vrste koriste kao ukrasne. Bambusi uspijevaju na raznim tipovima tala, a pojedine su vrste toliko prilagodljive da pridolaze na visinama od morske razine pa sve do 4.000 nmv (Ande, Himalaja). Veliki je broj vrsta prepoznatljiv po visokim stabljikama koje su kod većine šuplje. Na stabljikama su prisutne koljenice iz kojih rastu grančice i lišće.

U ranim je stadijima oko izbojaka i stabljika prisutno lišće koje ima zaštitnu funkciju. Modificirane podzemne stabljike bambusa – rizomi dugi su oko 15 cm, a uloga im je proizvodnja korijenja i izbojaka. Kod većine bambusa rastu u razdoblju od kasnog ljeta do rane jeseni. Uloga korijenja koje se razvije iz rizoma i koje prodire još dublje u tlo, za oko 50 cm, jest uzimanje hranjiva. Bambusi su jedinstveni po pitanju cvata jer većina cvate svakih 60 do 130 godina, ovisno o vrsti, a razlog tako dugog razdoblja još uvijek je nepoznat. Takav cvat odnosi se na čitave populacije što znači da veliki broj predstavnika jedne vrste procvate istodobno. Neke vrste cvatu sporadično, što se događa pojedinačno ili po grupama, a rijetko biljka ugiba nakon cvatnje. Najmanje je vrsta koje cvatu godišnje. Punu zrelost dosežu između prve i pete godine života, ovisno o vrsti. Svojstvo zbog kojeg je bambus uvršten u Guinnessovu knjigu rekorda je rast, a svjetski rekorderi mogu se naći u čak 45 rodova bambusa.

Postoje vrste koje rastu gotovo četiri cm po satu pa su nekoć korištene za mučenje, tj. sličan način kao srednjovjekovne sprave za rastezanje. Osobu za koju se smatralo da je nešto ozbiljno skrivila jednostavno bi privezali za stabljiku bambusa. Bambusi s rastom u visinu i širinu započinju u proljeće, a to traje mjesec dana ili kod nekih vrsta dva. Nemaju meristemske stanice na vrhu izbojka, niti vaskularni kambij. Zato sekundarni rast izostaje što znači da narastu u visinu i širinu u jednom mahu. Drvenasti bambusi obično narastu do 30 m visine, a zeljasti svega nekoliko centimetara. Zbog načina rasta širina stabljike je ravnomjerna bez obzira na visinu. Obično iznosi oko 20 cm. Najveća vrsta bambusa je Dendrocalamus sinicus koji dosegne oko 40 m visine i 30 cm širine. Rast i razvoj izbojaka obično se događa tijekom proljeća i ranog ljeta.

Tijekom tog razdoblja odvija se i opadanje najstarijeg lišća i razvoj novog, mladog lišća. Velika prednost bambusa kao komercijalne vrste u odnosu na drvenaste vrste, kojima za to treba nekoliko desetljeća ili i više od stoljeća, leži u njegovoj moći samoobnavljanja. Oni koji ga sijeku rade to na način da ostave što pravilniji poprečni prerez, a rizome ostavljaju rasti u tlu. Tako biljka brzo potjera novi izbojak. Budući da se rizomi nastavljaju razvijati i nakon sječe, bambus je odlična zaštita od erozija, a ima i liku ulogu u očuvanju hranjiva u zajednici u kojoj raste. Oba svojstva osobito dolaze do izražaja tamo gdje je bambus primiješan među gospodarskim drvenastim vrstama nakon što one budu posječene. Vrlo veliku ulogu bambus ima u borbi protiv stakleničkih plinova, a po čemu je učinkovitiji od drvenastih vrsta. Izračunato je da jedan hektar na kojem rastu bambusi upija do 12 t ugljičnog dioksida iz zraka. Nevjerojatna je činjenica da stvara do 35 % više kisika nego neka drvenasta vrsta odgovarajuće mase. Posjeduje toliko jako antimikrobno djelovanje da ne zahtijeva primjenu zaštitnih sredstava, a nije ga potrebno ni gnojiti. To znači da se može potpuno ekološki uzgajati, bez zagađivanja okoliša. Razlog velike zdravstvene otpornosti, rijetke podložnosti bolestima i štetnicima, jest prirodni agens nazvan Bamboo Kun.

Agens zaustavlja 70 % bakterija u rastu pa se bambus koristi za izradu prozračne odjeće koja odlično upija znoj, izradu potplata i u dezodoransima. Za izradu odjeće režu se stabljike biljaka koje će uskoro navršiti dvije godine. Narežu se na komadiće nalik na iverje i potope u otopini koja lomi bambusova vlakna. Od dobivene smjese rade se ploče tanke poput papira, suše i potom melju, a od nastalih bijelih gruda, nalik na one kod sirovog pamuka, rade se konačne niti. Rezultat je tkanina dva puta mekša od pamuka i koja djeluje kao termoregulator. Zbog antibakterijskog djelovanja bambusa koristi se i iznimno porozan ugljen od bambusovih stabljika. Služi za pročišćavanje vode i u prostorijama za upijanje neugodnih mirisa uzrokovanih bakterijama.