Ljekovite biljke samo za stručno osposobljene

Anđeoske trublje porijeklom su iz Južne Amerike i iz njih se pridobiva opasni prah, a kod nas su prisutne kao ukrasne biljke. Neki proizvođači i prodavači upozoravaju na njihovu otrovnost i osjetljivost nekih osoba na isparavanja.

Mnoge vrste iz porodice Solanaceae sadrže otrove, no osobitu pozornost duže vrijeme privlače one iz roda Brugmansia. One u Hrvatskoj nose naziv anđeoske trublje ili anđeoske trube. Droga pridobivena iz tog stabalca nazvana je po jednome od toksičnih alkaloida iz ove biljke – skopolaminu. Američki farmaceut L. Anderson u članku na stranici Drugs.com Know. more Be.sure tvrdi da će osoba sigurno postati žrtvom pojede li ili popije li nešto u što je umiješan skopolamin. Također tvrdi da sa stajališta stručnjaka nije izgledno da je samo mala količina praha skopolamina otpuhana u lice žrtve s kreditne kartice dostatna za trovanje kao što se navodi u nekim člancima.

U svakom slučaju, valja malo bolje upoznati anđeosku trublju jer je kod nas proširena kao ukrasna vrsta, ali i druge otrovne vrste iz porodice Solanaceae koje prirodno dolaze kod nas. Slijede kratki opisi nekoliko biljaka te opis simptoma koje izazivaju njihovi toksini. Anđeoska trublja (Brugmansia spp.) je porijeklom iz Južne Amerike. Izumrla je u prirodi, ali se naveliko uzgaja po svijetu kao ukrasna biljka. Čini velike grmove ili malena stabla poludrvenastih i često brojnih stabljika.

Mogu doseći od 3 do 11 m visine. Lišće je često veliko, od 10 do 30 cm dužine i često prekriveno nježnim dlačicama. Rub je cijeli grubo nazubljen. Cvjetovi su veliki, dužine od 14 do 50 cm i oblika su trublji po čemu je biljka i dobila ime. Ima ih raznih boja i ugodnog su mirisa koji je najizraženiji uvečer. Plodovi su veliki, viseći, okrugli ili ovalni. Sjeme je veliko, oblika nalik na tetraedar i s debelim plutenastim pokrovom.

Bijela bunika (Hyroscyamus albus L.) je jednogodišnja ili dvogodišnja biljka koja naraste od 30 do 90 cm. Ima duboki korijen, jajoliko lišće, katkada gotovo okruglo, dužine od 4 do 10 cm, s dubokim režnjevima, peteljke su dužine od 1 do 5 cm. Cvjetovi su zvonolikog oblika, dužine od 20 do 25 mm. Najniži cvjetovi imaju peteljke, a oni na višim položajima su sjedeći. Latice su bijelo-žute boje s ljubičastim središtem i prožete ljubičastim žilicama. Plod je kapsula s brojnim crnim sjemenkama. Svi su dijelovi otrovni.

Crna bunika (Hyroscyamus niger L.) dolazi u jednogodišnjoj i dvogodišnjoj formi. Jednogodišnja može cvasti i plodonositi rano ili kasno, a nakon cvatnje odumire. Dvogodišnja biljka najprije razvije lisnu rozetu, a potom plodonosi i ima razgranatiju stabljiku od jednogodišnje forme. Cijela je biljka ljepljiva i prekrivena dlačicama. Visine je od 30 do 80 cm. Listovi koji se nalaze na bazi su na dugim peteljkama, izduženo ovalni, eliptični ili nepravilno perasti. Listovi su na stabljici sjedeći, izduženo kopljasti i s režnjevima. Cvjetovi su ljevkastog oblika, boja im varira od blijedo žute do tamnije žute, središte je ljubičasto, a latice prožete ljubičastim žilicama. Plod je kapsula koja sadrži brojne crne sjemenke. Čitava je biljka otrovna i ima neugodan miris. Toksini iz nadzemnih dijelova biljke ne nestaje sušenjem ili kuhanjem. Najviše ih je u lišću.

Velebilje ili veliki bun (Atropa belladona L.) razgranata je zeljasta biljka koja naraste do visine od 1,5 m, ponekad dosegne i 2 m. Lišće je jajoliko, dužine oko 18 cm. Cvjetovi su zvonoliki, mat ljubičaste do smeđe boje i mat žuto-zelene boje te blagog mirisa. Plodovi su bobe koje su dok su nezrele zelene boje, a kada sazriju crne i sjajne boje, promjera oko 1,5 cm. Takve lijepe i krupne te k tome slatkog voćnog okusa mogu biti privlačne djeci što je vrlo opasno. Svega dva komada čine smrtonosnu dozu, a za odrasle osobe je to od 10 do 20. Neke su životinje otporne pa ih rasprostranjuju izmetom u kojem je sjeme. Toksine sadrži u svim dijelovima i ne razgrađuju se sušenjem.

Mandragora (Mandragora officinarum L.) je višegodišnja biljka Mediterana. Prirodno pridolazi kod nas na Konavlima gdje je kritično ugrožena zbog pretjeranog sakupljanja i gubitka staništa te u Italiji. Ima dugo i debelo korijenje koje izgledom često podsjeća na čovječuljke zbog čega je vrsta neizostavni dio mitologije. Stabljike gotovo da i nema, listovi čine rozetu, najviše dosegnu 45 cm dužine, jako variraju oblikom i veličinom, a obično su eliptični i širi na vrhu. Palistića je pet, dužine su od 6 do 28 cm i spojeni su na bazi. Latica je isto tako pet i spojene su na bazi, one su zelenkasto bijele do blijedo ljubičaste boje, dužine od 12 do 65 cm. Prašnika je također pet, dužine su od 7 do 15 cm, obično su žute ili smeđe boje, a kod nekih primjeraka svijetlo plave. Plodovi su bobe, kuglaste ili elipsoidne, promjera od 2 do 4 cm. Zreli su plodovi sjajni, žute i narančaste boje, a podsjećaju na malene rajčice ili sitne jabuke. Sjemenke su dužine od 2,5 do 6 mm, žute do svijetlo smeđe boje.

Bijeli kužnjak ili tatula (Datura stamonium L.) ima osjetno neugodan miris. Uspravna je i razgranata jednogodišnja biljka koja raste u vidu grmova i doseže od 60 do 150 cm visine. Korijen je dugačak i guste strukture, vlaknast, ogranci su bijele boje. Stabljika je snažna, zeljasta i glatka, svijetlo zelene do ljubičaste boje. Viličasto se grana, a iz rašlji se razvijaju listovi i pojedinačni uspravni cvjetovi. Listovi su jajoliki, dužine oko od 8 do 20 cm, glatki, oštro nazubljenog ruba, a gornja je strana tamnije zelena od donje. Njihov gorak i nepodnošljiv okus ne nestaje sušenjem. Cvjetovi se mogu razviti i iz pazušaca listova. Cvjetovi su mirisni, oblika trublji s uzdužnim rebrima, bijele do kremaste boje ili svijetlo ljubičasti, dužine od 6 do 9 cm. Ugodnog su mirisa, a njima se hrane noćni leptiri. Imaju kratke peteljke i duge, cjevaste čaške, zadebljane na bazi, a pet oštrih režnjeva na suprotnoj strani te povijene pod oštrim kutom. Plod je eliptična kapsula promjera od 3 do 8 cm, ponekad prekrivena bodljama. U zrelosti se raspukne na četiri komore koje sadrže desetke malenih crnih sjemenki.

Crna pomoćnica (Solanum nigrum L.) pridolazi u brojnim šumskim predjelima Euroazije. Čini jednogodišnje grmove visine od 20 do 80 cm. Listovi su jajoliki s nazubljenim ili ponekad valovitim rubom, s ušiljenim vrhom i dlačicama ili bez dlačica na površini, dužine od 2,5 do 7 cm i od 2 do 5 cm širine. Peteljke su dužine od 1 do 3 cm. Latice su bijele, ima ih pet i s vremenom se povijaju nadolje. Svijetlo žuti prašnici dobro se ističu. Plodovi su bobice, zelene dok su nezrele, zrele su crne ili crno-ljubičaste boje, promjera od 6 do 8 mm. Za razliku od velebilja ne formiraju se kao pojedinačne, već u grozdovima. Zrele bobice rijetko uzrokuju ozbiljne tegobe, konzumacija dovodi do jake boli u trbuhu i povraćanja. Kod djece koja su jela nezrele bobice zabilježeni su smrtni ishodi. Prema nekim tvrdnjama toksini se nadzemnih dijelova uklanjaju višekratnim kuhanjem, svaki puta u novoj vodi.

Paskvica ili gorkoslad (Solanum dulcamara L.) prirodno pridolazi u Europi, Aziji i Sjevernoj Africi. Pridolazi u vlažnim šumama u podstojnoj etaži. Poludrvenasta je višegodišnja penjačica koja može doseći 4 m visine koristeći druge biljke kao podlogu, ali obično naraste 2 m. Lišće je dužine od 4 do 12 cm, donje je izduženo jajoliko, gornje kopljasto, često s palistićima na bazi. Cvjetovi dolaze na ograncima peteljke, ima ih od 3 do 20, promjera su od 1 do 2 cm i oblika su zvijezde. Latice su ljubičaste, a prašnici i tučak žuti i strše prema van. Plod je ovalna, crvena, mekana i sočna boba dužine oko 1 cm. Izgledom podsjeća na malenu rajčicu. Jedu je neke ptice kojima su važan izvor hrane i daleko raznose sjeme. Za ljude i stoku su otrovne. Lijepim izgledom mogu privući djecu.

Nabrojene vrste iz rodova Brugmansia, Atropa, Hyoscymus, Datura i Mandragora sadrže alkaloide skopolamin, atropin i hiosciamin, a one iz roda Solanaceae solanin. Zajedničko skopolaminu, atropinu i hiosciaminu je da uzrokuju suhoću usana, zamagljen pogled, glavobolju, vrtoglavicu i zadržavanje mokraće. Veća doza može dovesti do ubrzanog pulsa, zbunjenosti, halucinacija, napadaja, kome i smrti. Uza sve to dovode do privremene amnezije što upućuje na činjenicu da su članci u kojima se upozorava na zloupotrebu anđeoskih trublji za silovanja i pljačke istiniti. Solanin u organizmu može uzrokovati mučninu, proljev, povraćanje, bolove u želucu, žarenje grla, nepravilan rad srca, noćne more, glavobolju, vrtoglavicu, halucinacije, gubitak osjeta, paralizu, povišenje temperature, žuticu, širenje zjenica, pothlađivanje i u nekim slučajevima smrt