Zlatna krasnica

Vrstu zlatna krasnica prvi je opisao engleski prirodoslovac William Withering 1801. godine, a u rod Russula smjestio ju je švedski mikolog Elias Magnus Fries 1838. godine.

Puni naziv Russula aurea zapravo je dobila ranije, 1796. godine, a nadjenuo joj ga je južnoafrički mikolog Christian Hendrik Persoon. Ime roda Russula latinska je umanjenica za crven, a ime vrste aurea latinski je naziv za zlatnu.

Zlatna krasnica europska je gljiva, više tipična za jug nego sjever kontinenta. Dolazi u listopadnim, miješanim i crnogoričnim šumama. Raste uz listače, osobito hrast, bukvu, pitomi kesten i lijesku, ali i četinjače na vlažnim mjestima, točnije uz jelu i smreku. Nalazi se pojedinačno ili u raštrkanim grupama. Premda je opisivana kao iznimno rijetka, nije na Crvenom popisu gljiva Hrvatske ni u Pravilniku o strogo zaštićenim vrstama (NN 144/2013), gdje je jedina od roda Russula uvrštena johina krasnica (lat. Russula alnetorum) sa statusom DD, načelo predostrožnosti.

Klobuk je kod mladih primjeraka konveksan, s vremenom se izravnava te postaje blago udubljen. Promjera je od 4 do 9 cm. Dolazi u raznim bojama pa može biti narančastocrvena, boje meda, krvavo-crvena ili crvena. Rub je jarko žute boje, a središte je ponekad žuto. Rub je ponekad žlijebovit kod starijih primjeraka. Kožica je glatka, može se oguliti do polovine. Stručak je ravan, valjkast, bijele, krem ili zlatno-žute boje, bez dlačica, dužine od 3 do 8 cm i širine od 1 do 2,5 cm.

Listići su široki, širine od 6 do 10 mm, srednje gusti, slobodni ili srasli sa stručkom, limunsko-žute boje. Meso je krto, žute boje. Spore su jajoliko-ovalne ili okruglaste, a otisak spora bijele boje ili boje kreme.

Blagog je i slatkastog okusa i bez osobitog mirisa. Vrijeme branja je od ljeta do početka jeseni.

Prema analizi koju su provele portugalske znanstvenice, od makronutrijenata sadrži šećere i masne kiseline, a od aktivnih komponenti tokoferole. Sadrži karotenoide, organske kiseline i fenolne spojeve.

Kvalitetna je jestiva gljiva i kao takva široko prepoznata, ali se ne nalazi u većim količinama. Jestiva je sirova. Može se spravljati na sve moguće načine i može se konzervirati.