Engleski punokrvnjak

U početku ova pasmina je uzgajana samo u Engleskoj, a danas diljem svijeta, visina mu je 155 – 170 cm, boja mu je riđa, kestenjasta, smeđa, crna, siva (mora biti jednobojan), hrabar, neustrašiv je i živahan.

Graciozno je građen konj snažna i mišićava tijela. Visina i građa može varirati, ovisno o precima. Jahaća su grla najčešće elegantnije građeni, a trkaća su kompaktna i mišićava. Glava je plemenita, ravnog profila i inteligentnih očiju. Vrat se ponosno izvija iznad istaknutog grebena i kratkih, čvrstih leđa. Stražnje sapi su mišićave, opuštene ili ravne. Ima tanke, ali impresivno snažne noge. Na izraženoj mišićnoj masi vide se žile, a tijelo je pokriveno tankom, svilenkastom dlakom.

Najpoznatiji je po svojim uspjesima u utrkama. Također su prikladni za dresuru, preskakivanje prepona i lov. Ovaj konj ima prirodno izdašne kretnje zahvaljujući svojoj veličini; također ima lijep kas, impresivan galop i sposobnost skakanja. Engleski punokrvnjaci iznimno su brzi. Na prijelazu iz 17. u 18. stoljeće u Englesku su uvezena tri pastuha koja su utjecala na razvitak ove pasmine.

To su: Byerley Turk, pasmine Ahal Teke uvezen iz Turkmenistana; Darly Arabian, Arapski konj uvezen iz Sirije; Godolphin Barb, Berberski konj uvezen iz Maroka. Njihovi potomci su bili tako kvalitetni da su se konjske utrke naglo razvijale. Izravan rezultat toga su ergele u Newmarketu i Ascotu. Konj se može proglasiti engleskim punokrvnjakom ako su oba njegova roditelja uvedena u Glavnu matičnu knjigu konja u Engleskoj. Engleski punokrvnjaci mnogo se koriste diljem svijeta za oplemenjivanje ostalih pasmina.

Sa natjecanjima Engleski punokrvnjaci počinju sa navršene dvije godine života što dovodi do čestih ozljeda, jer je to period u kome kosti još uvijek nisu dovoljno očvrsle niti potpuno formirane. Ako natjecanja počinju s navršene tri godine, onda je njihov natjecateljski i životni vijek znatno duži. Poslije završetka trkačke natjecateljske karijere, većina konja ove pasmine nastavlja sa natjecanjima u drugim disciplinama kao što su preskakanje prepona, dresura, kros…

Zbog dobrih fizičkih i psihičkih karakteristika prelazak sa takmičenja u jednoj disciplini na takmičenja u drugoj disciplini za te konje ne predstavlja nikakav problem.