Hrvatska bijela koza

Točno vrijeme, mjesto i način nastanka hrvatske bijele koze nisu poznati. Međutim, pretpostavlja se da je nastala oplemenjivanjem autohtonih koza s uvezenim bijelim (sanskim) jarcima radi povećanja mliječnosti.

Smatra se da je nastala početkom XX. stoljeća. Kroz povijest je najčešće uzgajana u manjim stadima (5-10 grla) radi zadovoljenja potrebe domaćinstva za mlijekom, i to uglavnom tamo gdje nema uvjeta za držanje goveda. Kao posljedica, među ostalim, specifičnih okolišnih uvjeta držanja, ponajviše skromne hranidbe, hrvatska bijela koza jemanjeg okvira i manje tjelesne mase od europskih bijelih pasmina koza. Naime, ova se pasmina uglavnom uzgaja na područjima s otežanim uvjetima gospodarenja (planinski krški tereni,Dalmatinska zagora, otoci). Uzgoj ove pasmine zakonom nije bio zabranjen, ali kao posljedica nesustavne selekcije i različitih križanja danas se smatra potencijalno ugroženom pasminom.

Osnovne su odlike ove pasmine otpornost, prilagodljivost, pokretljivost, skromnost, živahnost i izdržljivost. Naime, prema konformaciji trupa, otpornosti i prilagodljivosti, dosta je slična hrvatskoj šarenoj kozi od koje je znatno mlječnija. Hrvatska bijela koza u prošlosti je uglavnom uzgajana u manjim stadima radi proizvodnje mlijeka za potrebe kućanstva, dok je danas prvenstveno namijenjena proizvodnji mesa, ponajviše jaretine.

Koze ove pasmine potpuno su bijele, katkad kremaste do svijetložućkaste boje. Za razliku od ostalih bijelih europskih pasmina, dlaka je nešto duža i grublja, osobito na bokovima.

Glava koza je mala i suha, najčešće s rogovima i stršećim ušima. S donje strane glave u jaraca i u koza raste bijela brada, s tim da muška grla imaju više kostrijeti nego ženska. Vrat je nešto duži, nježniji i osrednje mišićav. Na njemu se u pojedinih grla s donje strane mogu vidjeti resice.

Kao posljedica skromnijih hranidbenih uvjeta, tijelo hrvatske bijele koze nešto je kraće, pliće i laganije od izvornih tipova sanske koze. Naime, prosječna visina do grebena hrvatske bijele koze je 58,0 cm, dužina trupa 66,7 cm, širina prsa 19,1 cm, dubina prsa 30,2 cm, opseg prsa 83,9 cm i opseg cjevanice 8,2 cm (Mioč i sur., 2009). Prosječna je tjelesna masa odraslih koza od 35 do 45 kg, a jaraca od 50 do 60 kg, ovisno o utjecaju okoliša, ponajviše hranidbe. U boljih gospodara i na kvalitetnijim pašnjacima koze su razvijenije, obrnuto, u lošijim uvjetima su sitnije.

Koze ove pasmine osrednje su mliječnosti i u laktaciji od 250 do 280 dana proizvedu 250 do 300 litara mlijeka (Mioč i Pavić, 2002). Mlijeko sadrži prosječno oko 4% mliječne masti. Od mlijeka, često miješana i s ovčjim, tradicionalno se uDalmaciji proizvode tvrdi i polutvrdi aromatični sirevi, koji se čuvaju u kamenicama u maslinovom ulju (Posavi i sur., 2002).

Mnogi drže da je genetski kapacitet za proizvodnju mlijeka veći i da se selekcijom na mliječnost te povećanjem količine, sastava i kakvoće obroka mogu postići mnogo bolji proizvodni rezultati. Iako je cilj nastanka ove pasmine bila proizvodnjamlijeka, danas se gotovo isključivo uzgaja za meso. Koze su dosta plodne i dobre su majke, ranozrele su i prvi se put mogu pripustiti već u godini jarenja. Najčešće jare samce, a prosječna je plodnost od 120 do 140%. Nakon jarenja ženska jarad teška je u prosjeku od 2,5 do 2,8 kg, a muška od 2,7 do 3,2 kg. S dva mjeseca jarad je teška od 12 do 15 kg, kada ju se najčešće kolje.