Gomolji i korijenje u prehrani kunića

Unašem klimatskom području od gomoljača najzastupljeniji su krumpir i čičoka, a od korjenjača različite vrste repa i mrkva.

Ubrajamo ih u skupinu sočnih voluminoznih krmiva koju karakterizira veliki postotak fiziološki vezane vode (do 90 %) i mala količina hranjivih tvari. Suha tvar sadrži dobro iskoristive ugljikohidrate. Oni pozitivno dijetetski djeluju u hranidbi kunića tijekom zimskih mjeseci. To poglavito vrijedi kad se u hranidbi koriste suha voluminozna krmiva lošije kakvoće. Ova krmiva moramo pripremiti za uporabu tijekom jeseni.

Nakon vađenja iz zemlje potrebno ih je očistiti, prosušiti i pravilno uskladištiti kako bi se što dulje održala zdravima i svježima. Kad ih dajemo prvi put, postupno ih u manjim količinama uvodimo u prehranu, jer u suprotnom mogu uzrokovati proljeve. Isto tako, ne smijemo ih nuditi u smrznutom obliku jer i to može dovesti do probavnih poremećaja.

Krumpir je siromašan bjelančevinama kojih sadrži od 0,5 do 1 posto, vitaminima i mineralima (izuzev kalija i natrija). Bogat je vodom, ali i ugljikohidratima (do 20 %) i to poglavito škrobom pa se od njega u tijelu kunića brzo stvara masno tkivo. Njime se podmiruje dio energetskih potreba kunića.

Zato ga kombiniramo s hranom bogatom bjelančevinama, vitaminima i mineralima. Ne preporuča se davati ga sirovog, osim iznimno i to u vrlo malim količinama. U suprotnom, u većim količinama uzrokovat će proljev. Preporuča se ponuditi ga skuhanog i zgnječenog, te pomiješanog s malo soli, posijama, sušenom koprivom ili mrkvom. Uz to mu dodamo i par kapi ribljeg ulja ili uljne otopine vitamina AD3E.

Pri upotrebi krumpira u hranidbi kunića moramo voditi računa o solaninu. To je otrovni glikozid kojeg različiti dijelovi biljke sadržavaju u određenim količinama. On može dovesti do trovanja naših životinja. Najviše ga sadrže mlade proljetne klice, lupine sirovog krumpira, poglavito mladog, te voda u kojoj se kuhao pa o tome moramo voditi računa prilikom hranidbe kunića.

Solanin brzo prelazi u mlijeko, stoga moramo paziti imamo li u tom razdoblju ženke s mladima na sisi. Djelovanjem sunca, u prvom redu ultraljubičastih zraka, gomolji pozelene i tada u njima dolazi do znatnog povećanja količine solanina.

Zato prilikom skladištenja moramo paziti da ga ne izlažemo suncu, a kod pripreme za hranu te zelene dijelove odbacujemo. Solanin sadrže i zeleni nadzemni dijelovi biljke, takozvana cima, a do trovanja kunića može doći ako je dajemo u većim količinama kroz dulje vremensko razdoblje. Mladim životinjama možemo, ovisno o uzrastu, davati do 100 grama krumpira na dan, a odraslima do 200. Krumpir se za zimu skladišti pri optimalnoj temperaturi od 3 do 6°C. Kad su temperature više, počinje klijati, dok kod niskih postaje slatkast. Spremamo samo zdrave, cijele i čiste gomolje, dok one oštećene i deformirane odvajamo, obrezujemo od zdravog tkiva i prve ih iskoristimo.

Prostorije u kojima ga skladištimo potrebno je redovito prozračivati, poglavito na početku skladištenja, dok se još isparava suvišna voda. Čuvamo ga u drvenim ili plastičnim sanducima za povrće. Kad ga držimo na podu, obvezatan je izolacijski sloj od letava, dasaka ili slame, kako bismo gomolje odignuli od poda i spriječili prodiranje vlage.

Čičoka ima stabljiku i lišće koji nalikuju suncokretovima, dok gomolji sliče krumpiru. Raste na svakom zemljištu, pa i na onom koje je siromašno hranjivim tvarima samo što su tada gomolji manji. Otporna je na hladnoću pa gomolji mogu bez oštećenja podnijeti i jaču smrzavicu, a u zemlji ostaju do proljeća i počinju ponovno klijati. Zbog toga čičoku često nalazimo u slobodnoj prirodi gdje se može širiti kao korovna biljka. Za hranidbu kunića koristimo je tijekom čitave godine. Zeleni listovi ljeti se koriste kao zelena hrana.

Tijekom zimskih mjeseci dajemo sušene stabljike koje smo prethodno nasjekli i uskladištili u snopovima, a gomolje koristimo kao i krumpir. Gomolji sadrže inulin koji povoljno djeluje na probavu i metabolizam kunića. Njihovo davanje u većim količinama u sirovom obliku može dovesti do proljeva, pa ih se preporuča skuhati i kombinirati s drugim krmivima.

Repe su bogate ugljikohidratima (prvenstveno šećerna repa), a siromašne bjelančevinama, mineralima i vitaminima. Kunićima se repa daje sirova, bilo cijela, bilo usitnjena. Vrlo je rado uzimaju jer im tijekom zimskih mjeseci zamjenjuje svježu zelenu hranu. Kako njeno uzimanje u velikim količinama može dovesti do proljeva, preporučljivo ju je miješati s drugim krmivima kao što su posije. Da bi se što duže očuvala, potrebno je odabrati optimalno vrijeme za njeno vađenje iz zemlje. Pogodno je hladno vrijeme, ali bez mraza.

Kad se prerano izvadi, ubrzano gubi vodu i dio suhe tvari, smežura se i postaje šupljikava, te brže istrune iznutra. Kad je već zahvaćena mrazom, brzo izgnjili izvana.

Mrkva je bogata lako probavljivim ugljikohidratima, vitaminima i mineralima. Od vitamina najzastupljeniji je vitamin A pa povoljno djeluje na rast mladih i stvaranje koštanog tkiva. U vegetaciji se koristi i lišće mrkve, bogato kalcijem. Kunićima je možemo ponuditi cijelu ili usitnjenu i pomiješanu s drugim krmivima. Kako je veoma rado jedu, možemo je koristiti i za poboljšanje okusa drugim manje željenim krmivima.