Ljubica je trajna, proljetna biljka, s odebljalim i kratkim podankom iz kojeg izlaze nadzemne puzave vriježe.
Ljubica (Viola odorata L.) prekrasna je biljka lijepih mirisnih cvjetova koju često darujemo na poklon dragim osobama. Istodobno ona je vrlo ljekovita biljka koja se u narodu koristi od davnina za liječenje raznih bolesti. Poznata je i po nazivima fijolica, mirisna ljubica, plava ljubica, mirisna ljubičica…
Listovi su joj okruglasto bubrežastog oblika do široko jajastog, sa srcolikom osnovom na 1 – 5 cm dugoj dršci. Cvijet je plave ili ljubičaste boje, rijetko bijel, s pet latica, ugodna mirisa. Plod je tobolac sa sitnim sjemenkama. Uz vriježe razmnožava se i sjemenom. Raste na livadama, uz puteve, potoke, u vrtovima, poljima, šumskim čistinama i sl. Cvate u ožujku i travnju, a ponekad i u jesen.
Sadrži salicilnu kiselinu, alkaloid violi, eterično ulje i neke soli, vitamin C i karoten. U korijenu ima saponina slično kao i jaglac pa se zbog toga koristi za omekšanje sluzi i lakše iskašljavanje.
Sadrži salicilnu kiselinu, alkaloid violi, eterično ulje i neke soli, vitamin C i karoten. U korijenu ima saponina slično kao i jaglac pa se zbog toga koristi za omekšanje sluzi i lakše iskašljavanje. Za liječenje se koristi list, cvijet, korijen i sjemenke, a ponekad i cijela biljka s korijenom. Cvjetovi se beru u proljeće za vrijeme cvatnje, te ih brzo sušimo da bi sačuvali boju na toplom mjestu. List se bere poslije cvatnje, a sjeme kada dozrije.
Primjenjuje se u liječenju astme, dušnika i bronhija, čisti krv, kod tuberkuloze, glavobolja, katara crijeva, za umirenje (kod histerije, depresije, lupanja srca, nesanice). Liječi bolesti očiju (upalna stanja i infekcije) oči se ispiru čajem, te raznih kožnih nečistoća… Za smanjivanje bolova koriste se listovi.
Nekad su se svježi listovi močili u octu i stavljali na čelo ili potiljak protiv migrene i glavobolje. Svježi listovi stavljaju se i na razne bolne otekline, edeme i sl.
Čaj od ljubice: jednu jušnu žlicu usitnjenih cvjetova prelije se sa 2 dcl vruće vode. Poklopi se i pusti stajati 15 minuta a potom procijedi. Uzima se tri do četiri šalice čaja na dan s medom od kadulje, vrijesa ili lipe. Izvrstan je u liječenju upale grla i bronhitisa. Za liječenje katara pluća lišće se kuha u mlijeku.
Kod upale bubrega i mjehura djelotvoran je čaj od 10 g suhog cvijeta koji se prelije s litrom kipuće vode.
Sirup: potrebno je 90 g cvjetova mirisne ljubice, 120 grama šećera i 1,5 dl vode. Cvjetovi bez cvjetne čašice stavljaju se u lonac i preliju kipućom vodom. Lonac se poklopi, a ova smjesa pusti se odstajati 24 h. Nakon toga to se cijedi, dobro istisne i dodaje se šećer. Zagrijava se na laganoj vatri uz stalno miješanje, dok se šećer u potpunosti ne rastopi. Kad sirup počne ključati, treba ga maknuti s vatre i ostaviti da se ohladi. Ulijeva se u čiste staklenke, koje moraju biti dobro začepljene. Čuva se na tamnom i hladnom mjestu. Dobar je lijek kod kašlja, nesanice i srčanih tegoba.
Ulje: šaka ubranih cvjetova bez peteljke prelije se s pola decilitra maslinova ulja i poslije četiri dana iscijedi u manju bočicu. Služi za laganu masažu očnih kapaka i sljepoočica, ali je korisno i kod bronhitisa, reumatizima, slabe cirkulacije, problema s grlom i stresom.
Tinktura: 200 g cvjetova ili cijele biljke s listom, korijenom i cvijetom, močimo 30 dana u litri 70 postotnog alkohola. Nakon toga tinktura se procijedi i koristi tri puta po 30 kapi s malo čaja i vode.
Kristalizirani cvjetovi ljubice dobivaju se na sljedeći način.
Za suha vremena ubrani cvjetovi pažljivo se odvajaju od peteljki. Bjelance se lagano istuče s vilicom da se zapjeni. Čistim, mekim kistom premazuju se latice i posipaju šećerom. Slažu se na masni kuhinjski papir, kojim su prethodno prekrivene rešetke pećnice. Prije sušenja, još se jednom prekriju slojem papira. Pećnica se ugrije na najnižu temperaturu i pri otvorenim vratima
zagrijava se dok se latice osuše. Tako karmelizirane ljubice čuvaju se u hermetički zatvorenim posudama. Njima se mogu ukrasiti voćne salate, sladoledi i druge slastice.
Na kraju donosimo još neke zanimljivosti o ovoj prelijepoj biljci opjevanoj u mnogim pjesmama. U kršćanstvu ljubičasta boja simbol je vladavine i autoriteta, pa je kao takva i obilježje svećeničkih i kraljevskih odora. Ljubičica se povezuje i sa skrivenim vrlinama, ljepotom i skromnošću. U kršćanstvu predstavlja oživotvorenje Božjeg sina, dok je bijela ljubičica simbol Djevice Marije. U hrvatskom jeziku dolazi od riječi ljubiti, pa je po njoj nazvano i žensko ime Ljuba.