Petoprsta, krvavi koren ili srčani korijen

360

Na Farskim otocima koji pripadaju Danskoj i Orkneyskim otocima, koji predstavljaju jednu od škotskih pokrajina, korijenje se koristi za štavljenje kože, a Laponci od petoprste proizvode crvenu boju za proizvode od kože.

Rusi navode kako ju je moguće koristiti kao začin u ribljim konzervama ili u industrijskoj proizvodnji likera i u proizvodnji aromatičnih tinktura.

Zeljasta je biljka koja raste uspravno ili ukoso u vis, visine od 10 do 30 cm. Cvjetne stapke, svaka dužine od 3 do 6 mm, se na vrhu granaju u peteljke. Cvjetovi su soliterni, maleni, dijametra od 1,5 do 2,5 cm, sa po četiri žute latice. Listovi su nasuprotni, klinasti, izduženi, krupno napiljeni, trolapi ili peterolapi, na dugim peteljkama, ako rastu iz korijenja, dok su listovi koji sjede na stabljici sjedeći. Korijen je debljine palca, cilindričan, drvenast, kratak, gotovo horizontalan, gust, tamnosmeđ do crn izvana, iznutra svijetlo-smećkasto narančastog tona, blago aromatičnog mirisa i jakog okusa. Orašasti plodovi su nejestivi, jajoliki ili blago zakrivljeni poput bubrega, glatki, rjeđe naborani, tamno maslinaste boje.

Rasprostranjena je po cijeloj Europi te na zapadu Azije. U središnjoj i sjevernoj Europi je uobičajena i raste poput korova, dok je na Mediteranu rijetka. Raste po raznim staništima, po planinama, otvorenim šumama, šumskim livadama, vrištinama, pašnjacima, na suhim pjeskovitim tlima. Sklonija je kiselim tlima, dok vapnenasta izbjegava.

Kao zeljasta biljka ima neobično visok sadržaj tanina, čak 18 do 30 %, sadrži i tormentilsko crvenilo, glikozid tormentil, eterično ulje, flavonoide, katehinsku treslovinu, elagnu kiselinu, kinovu kiselinu, vosak, smolu i škrob.

Za liječenje se upotrebljava korijen koji se iskapa u ožujku ili u studenom. Lišće, stapke i cvjetovi beru se od lipnja do kolovoza.

Korijen je potrebno temeljito isprati i potom osušiti. Nakon toga se može na sitno izrezati ili samljeti u prah. Najbolje ga je upotrebljavati što svježijeg.

Smatra se jednim od najsigurnijih prirodnih astringenata, zahvaljujući visokom udjelu tanina, odnosno sredstava koji uzrokuju stezanja i time izbacivanja. Koristi se u slučaju dizenterije, trbušnog tifusa, krvarenja iz debelog crijeva i anusa, upale želučane sluznice i crijeva.

Pokazalo se da skraćuje vrijeme dijareje uzrokovane rotavirusom, kao i vrijeme potrebno za rehidraciju u djece, ali potrebno je provesti još istraživanja. Za vanjsku upotrebu koristi se infuzija korijena kojom se ispiru upaljeno grlo i usna šupljina. Koristi se još za liječenje čireva na želucu i dvanaestniku, hemoroida, periodontitisa, zagnojenih rana, rana koje teško zacjeljuju, konjuktivitisa i blefaritisa te prekomjernog suzenja očiju. U posljednje se vrijeme koristi kod obilnih menstrualnih krvarenja, leukoreje i urinarne inkontinencije. Potreban je oprez kod dugotrajnog korištenja uvarka i prašaka zbog jakog astrigentnog učinka te su za upotrebu pogodniji listovi maline.

Lišće, stapke i cvjetovi koriste se u liječenju ciroze jetre uslijed kojih dolazi do pojava oteknuća i ascitesa (nakupljanja tekućine u heriotonealnoj šupljini). Zeleni dijelovi imaju i vrlo učinkovito antihelmintičko djelovanje, što znači da uništavaju ili izbacuju crijevne gliste.

Petoprstu trebaju izbjegavati trudnice i dojilje, osobe s povišenom tjelesnom temperaturom, sniženom kiselošću želučanog soka, povišenim krvnim tlakom u stadiju dekompenzacije, s povišenim protrombinskim indeksom ili atoničnom opstipacijom. Razlog leži u činjenici da petoprsta izaziva sužavanje kapilara.

Autor: Marija Glavaš

Izvor: Časopis Hrvatske Šume

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.