Betonika, bukvica, bitunika ili čistac

Betonika u narodu još nosi nazive bukvica, bitunika, čistac, gušar, jetrnjak, majke božje cvijet, ranjenik i ranilist.

Znanstveni nazivi su Stachys betonica i Betonica officinalis. Plinije Stariji je tvrdio da je betonica naziv dan po Vetoncima, izumrlom narodu iz predromanskog razdoblja koji je nastanjivao Iberijski poluotok.

Suvremeni autori smatraju da znanstveni naziv potječe od keltskih riječi bew što znači glava i ton što znači dobro, a koje upućuju na činjenicu da je biljka učinkovita kod liječenja glavobolje, nervoze i triježnjenja. Ime roda Stachys potječe od starogrčke riječi koja u prijevodu znači trn, a upućuje na izgled cvjetne glavice.

U Španjolskoj postoji izreka kako je netko pun vrlina poput betonike, a talijanska poručuje kako valja prodati kaput i kupiti betoniku. Stari Egipćani i Anglosaksonci vjerovali su da je ova vrsta čarobna, a Stari Rimljani su je koristili za liječenje čak 47 različitih bolesti. Betonika je veliko poštovanje stekla i s druge strane oceana od kada je prenesena na sjevernoamerički kontinent. Osim za liječenje koristi se za pridobivanje tamno-žute boje za tkaninu.

Premda ima brojna ljekovita svojstva, danas se rijetko upotrebljava.

Korijen je drvenast i debeo, a stabljika uspravna, dužine od 30 do 60 cm, četverobridna i s finim, kratkim dlačicama. Duž stabljike dolazi po jedan par nasuprotnih listova na većim razmacima. Dužine su od oko pet do osam cm s time da su oni koji izbijaju izravno iz korijena nešto veći od onih više na stapkama. Jajoliki su do lancetasti, nazubljeni, tvrdi, hrapavi zbog kratkih dlačica, bez peteljki, sjajni i tamnije zelene boje. Površina im je prekrivena žlijezdama koje sadrže gorko aromatično ulje.

Zadržavaju se i zimi ako su temperature više. Biljka pripada porodici usnjača (Labiatae) što upućuje na činjenicu da se svaki cvijet u uspravnoj glavici dužine oko 10 cm sastoji od gornje i donje usne. Crvenoljubičaste su boje, dvospolni, a oprašuju ih pčelice nakon čega se pojavljuju četiri smeđa oraščića.

Prirodno dolazi u Europi i Aziji. Raste po šumskim livadama, osunčanim obroncima i svijetlim šumama gdje ponekad prekriva veće površine. Uspijeva na pjeskovitim ili ilovastim tlima, može uspjeti i na teškim glinenastim, a izbjegava vapnenasta tla. Dolazi na kiselim, neutralnim i lužnatim tlima. Vrijeme cvatnje je od lipnja do listopada.

Sadrži eterična ulja od kojih najviše seskviterpentina, fenilpropanoide, fenolne kiseline, feniletanoidne glikozide, flavonoide, alkaloide, saponine i tanine.

Bere se cijela biljka i potom suši za daljnju upotrebu. Ima učinak antihelministika, tj. sredstva za tretiranje glista, trakavica i dr. crvolikih crijevnih nametnika. Djeluje kao antiseptik te se topli oblozi koriste za tretiranje posjekotina i ugriza kukaca.

Zbog visokog udjela tanina njezino gorko lišće ima astringentski učinak (stezanje tkiva) pa se koristi za tretiranje dijareje ili se kao čaj koristi za grgljanje u slučaju upale usne šupljine, grla i desni. Kao ekspektorant pospješuje iskašljavanje bronhalnog sekreta i korisna je i kao sredstvo koje potiče kihanje. Djelotvorna je kao karminativ, tj. sredstvo koje blagotvorno djeluje kod prekomjernog nakupljanja plinova u probavnom sustavu. Kao kolagog pospješuje nastajanje i izlučivanje žuči. Kao biljka blago gorkoga okusa koristi se kao digestiv za stimuliranje probavnog trakta i za jačanje funkcije jetre, a djeluje i kao diuretik.

Kao emetik, odnosno tvar koja izaziva povraćanje je vrlo korisna u slučajevima trovanja, a u tu se svrhu upotrebljava korijen. Betonika ublažava simptome PMS-a. U svojstvu neuroleptika (antipsihotik) pomaže u otklanjanju simptoma uzrokovanih psihozama, a uz to djeluje i sedativno. Pomaže i kod poboljšanja memorije.

Djeluje stimulativno na kontrakcije maternice pa se ne smije koristiti u vrijeme trudnoće. Pretjerana upotreba korijenja može uzrokovati znojenje i tešku dijareju.

Betonika se može uzgajati na dobro osvjetljenim mjestima i mjestima sa srednje vlažnim ili vlažnim tlima.

Autor: Marija Glavaš

Izvor: Časopis Hrvatske Šume