Kuna zlatica

861

Kuna zlatica za dnevno boravište i podizanje mladunaca koristi duplje drveća, ptičja i vjeveričja gnijezda te pukotine i niše u stijenama.

Mogu to biti i gnijezda, čijeg je vlasnika nedavno pojela. Takva skloništa ne koristi cijele godine. U drugoj polovini zime, kada snježni pokrivač postane deblji, a mraz jači, ta kuna provodi dan i u nadzemnim skloništima. Smješta se i u duplje pri dnu debla, pod hrpu suhog granja, složaj drveća, oborena debla ili stabla, u sklonište pod snijeg.

Prije nego što se smjesti na danište, kuna zlatica, osobito starija, nastoji sakriti svoj trag: posljednje metre kreće se po drveću, čak i onda kada je ulaz u duplju pri dnu debla.

Obje vrste kuna ubijaju svoje žrtve ugrizom u vrat ili zatiljak, manje žrtve ugrizom preko cijele glave. Manji plijen pojedu cijeli. Plijen izuzetno rastrgaju na komadiće prije nego što ga pojedu. Prave zalihe hrane, najčešće se nađu nepojedeni ostaci većih sisavaca i ptica. Ponekad kune donose u svoje nastambe predmete, koji nisu važni za njihov život – drvene, plastične, kosti i drugo.

Najvažniji su otisci šapa, njihov razmak i raspored. Svako stopalo tih kuna ima po pet prstiju i svi se vide u dobro ocrtanom otisku. U mnogim slučajevima vrlo teško je naći otisak stopala, u kom je otisnut i vanjski prst. Kandže uvijek ostavljaju u otisku vidljiv zarez. Otisak prednje šape je izduženiji i uz potkovastu blazinu stopala ima i jednu ili dvije petne blazine. Otisak stražnje šape je okruglastiji i bez otiska petne blazine.

Šape kune zlatice su odozdo obrasle gustom, oštrom i dugom dlakom, koja sasvim pokriva blazine tabana. Posebno je u zimskoj dlaci ta dlakavost šapa mnogo gušća nego u ljetnoj, tako da su sve blazine pokrivene dlakavim jastukom. Kuna zlatica se za plijenom penje i skače po granama drveća, pa gusta dlakavost šapa djeluje kao učinkovita prilagodba protiv klizanja po mokrim i pokrivenim snijegom, injem i ledenom korom granama. Pomaže to i kod kretanja po snijegu.

U dobro otisnutoj šapi kune zlatice uočavaju se sve blazine, ali cijeli otisak je zbog dlakavosti kao razmazan i nejasan. Prednja šapa je veća od stražnje, 4 do 4,5 cm dugačka, 2,5 do 3 cm široka. Stražnja šapa je nešto manja, dužina joj se kreće od 3 do 3,5 cm, široka je oko 3 cm.

U svježem ili dubokom snijegu otisci šapa kuna mogu biti iznenađujuće veliki, nekada i dva puta veći od šapa. U sipkom snježnom pokrivaču se rubovi otisaka osipaju i time oni izgledaju veći. Otisci su veći i u snijegu koji se topi te u bljuzgavici. To važi i za tragove drugih vrsta divljači, pa treba gledati i dužinu koraka, raspored otisaka i mjesto, gdje se tragovi nalaze.

Tragove kune zlatice možemo naći u šumi i u njenoj blizini. U osnovi se hrani na tlu, pa su joj tu i tragovi. Samo u potrazi i potjeri za vjevericama, puhovima, pticama i njihovim leglima, pri hranjenju šumskim plodovima, ponekad i zbog orijentacije ili skrivanja traga penje se na drveće i kreće se po granama. Pri praćenju traga kune zlatice mogu se naći tragovi vučenja plijena. Krupan plijen – tetrijeba gluhana ili zeca – ne može odvući, no lještarku gluhu, koju pojede samo djelomično, grabežljivac odvuče na skriveno mjesto: ispod panja, oborenog drveta, a može ostatke odnijeti na drvo i spremiti u duplju, gnijezdo vjeverice ili ptice, a nekada jednostavno u grane. Trag vučenja po snijegu se može prepoznati po ispaloj dlaci ili perju.

Spol kune bi se mogao odrediti po veličinom otisaka i dužini koraka, jer su ženke sitnije. Zimi se to može točnije utvrditi po točkama mokrenja na snijegu. Primjerice, kuna zlatica ih na dnevnom tragu ostavlja najmanje 10. Ako se jasna žuta mrlja mokraće nalazi među otiscima stražnjih nogu, radi se o ženki. Ukoliko je mokraćom poprskan neki predmet ili biljka ustranu od otisaka stražnjih nogu, radi se o mužjaku.

Trag kuna je i njihov izmet, karakterističan kao za druge zvijeri: s jednim tupim i jednim šiljatim vrhom. Sličan je u obje vrste – 8 do 10 cm dugačak i oko 1,2 cm debeo. Najčešće je nešto zavijen. U njemu se vide dlake, perje, komadići kostiju, ostaci divljeg i pitomog voća. Obično je sive boje.

Po mjestu, gdje je nađen i drugom, može se utvrditi kojoj vrsti pripada. Izmet kune zlatice ima svojstven, prilično podnošljiv miris. Obično ga ostavlja na povišenim mjestima: kamenju, panjevima, hrpama granja, kladama i sl. Izmet kune bjelice se nađe na posebnim mjestima u ljudskim naseljima, ponajprije na tavanima, u šupama, ostavama itd. Svojstveno joj je da odlaže izmet više puta na za to posebno izabrano
mjesto. Tako se nakupe hrpice osušenog izmeta, koji jače smrdi.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.