Orao zmijar

Orao zmijar, lat. Circaetus gallicus (Gmelin, J.F. 1788) pripada porodici jastrebova, lat. Accipitridae. Jedna je od najnepovjerljivijih i najstrašljivijih grabljivica koja kada ugleda čovjeka, odleti. Prezimljava u središnjoj Africi. Aktivan je danju.

Prvi znanstveni opis orla zmijara lat. Circaetus gallicus (Gmelin, J.F. 1788) napisao je njemački prirodoslovac Johann Friedrich Gmelin u proširenom i obnovljenom izdanju djela Carla Linnea Systema Naturae, 1788. godine. Gmelin ga je tada svrstao u rod sokolova, lat. Falco i dodijelio mu znanstveni naziv Falco gallicus. U rod Circaetus premjestio ga je francuski ornitolog Louis Jean Pierre Vieillot 1816. godine. Jedna je od 11 vrsta orlova koji žive u Europi, a ujedno i jedna od ciljanih vrsta prema Uredbi o ekološkoj mreži Natura 2000 i nadležnostima javnih ustanova za upravljanje područjima ekološke mreže (NN 80/19, Prilog III., Dio 1).

U Hrvatskoj ima G status, što znači da se kod nas ubraja u gnjezdarice. Za ovu su vrstu određena sveukupno 1.653 Natura 2000 područja. Gnijezdi se po južnoj i dijelovima istočne Europe, na zapadu središnje Azije i u sjeverozapadnoj Africi. Kao migratorna vrsta sreće se na Bliskom Istoku i nekim dijelovima jugozapadne Azije. Zimuje u središnjoj Africi južnije od areala gdje se u Africi gnijezdi, a na indijskom potkontinentu je stanarica. U Europi je najbrojniji na Pirenejskom poluotoku i zatim na jugu Francuske, na obali Tirenskog mora te dijelu Balkana. Odsutan je u Irskoj, Velikoj Britaniji i Skandinaviji.

Kod nas je prisutan u priobalju i u malom broju u gorskim predjelima, a povremeno je opažen u Panonskoj nizini. Obitava u šumarcima, garizima, šikarama i kamenjarskim livadama. Nužna su mu i stabla za gniježđenje i brisani prostor za hranjenje. Kod orla zmijara ženke su nešto malo krupnije od mužjaka. Vrstu karakteriziraju dugačka i široka krila i dugačak rep. Dužine je od 67 do 72 cm, duljine krila od 52 do 60 cm i raspona krila od 160 do 190 cm. Tjelesna masa kreće se od 1,2 do 2,3 kg. Glava je široka, a oči usmjerene prema naprijed žute su boje. Krupni kljun je sive boje s vrhom povijenim nadolje. Odrasla ptica ima tamnosmeđu glavu, a ta je boja prisutna i na grlu i spušta se na prsa, a tamno smeđi je gornji dio krila. Donji dio trupa, krila i repa su bijele boje s tamnosmeđim oznakama u vidu poprečnih pruga. Duge noge su gole i tamnosive su boje. Puno vremena provodi u zraku jedreći ili lebdeći dok traži hranu, duže od drugih orlova. Zanimljivo je da se zahvaljujući velikom rasponu krila i vrhunskoj oštrini vida može vinuti u zrak po nekoliko stotina metara i vidjeti zmiju sklupčanu u grmu. Isto tako, tijekom selidbi može jedriti stotinama metara, a da ne zamahne krilom; seli se u grupama. Druga karakteristika vezana uz njega je da je to vrlo tiha ptica i glasa se tek u vrijeme udvaranja i kada obilježava teritorij.

Tada proizvodi različite zvukove leteći iznad odabranog gnjezdilišta kamo se redovito vraća. Karakteristično je za zmijara i da izbjegava ljude. Naša populacija migrira u Afriku, prema Nacionalnom programu za monitoring zmijara (Circaetus gallicus) (izvor: Udruga BIOM) prve jedinke u Hrvatsku dolaze krajem ožujka, a posljednje odlaze u listopadu. Po dolasku iz Afrike, mužjak se počinje udvarati ženki, vokalno zviždukom kiii i izvodeći svadbeni ples tako da se uzdiže i spušta. Valja istaknuti kako je riječ o monogamnoj vrsti. Gnijezdi se nisko, na soliternom drveću ili drveću na rubu šuma ili katkad na stijeni, a gnijezdo radi sam od tankih grana i oblaže iglicama, travom, lišćem i komadima plijena, tj. zmijske kože. Ono je promjera do metra i visine od 25 do 40 cm, a zmijar ga može koristiti nekoliko godina i u tom slučaju ga popravlja. Teritorijalna je životinja, ali kod njega nema oštrih granica i u usporedbi s drugim grabljivicama i nije odviše agresivan prema drugim pticama.

Ženka u travnju ili svibnju snese najčešće samo jedno bijelo jaje dužine oko 70 mm, vrlo rijetko dva, no uvijek odgaja samo jednog ptića. Inkubacija traje oko 40 dana. Na jajetu leži ženka, a mužjak je hrani i čuva gnijezdo. Mužjak kasnije donosi zmije i ptiću, a ženka ih komada i hrani ptića. Ptić najprije hvata zmiju za rep, a zatim je vuče iz grla roditelja i jede je i duže od pola sata. S nekoliko tjedana samostalno guta čitave manje zmije i od tada oba roditelja mogu u samostalni lov. Gnijezdo napušta krajem srpnja iste godine s navršenih od 60 do 80 dana zajedno s roditeljima. Spolno sazrijeva tek u trećoj ili četvrtoj godini života. Perje mladih ptica varira u boji nakon svakog mitarenja.

U jednoj od faza je vrlo slično kao kod odraslih, no ne s tamnosmeđim oznakama na donjoj strani, već boje hrđe. Kao što narodni naziv upućuje, zmijar se hrani gotovo isključivo zmijama, no zna posegnuti i za drugim gmazovima, manjim sisavcima i rijetko za pticama i velikim kukcima. Veće zmije doslovno trga na komade i ponekad se s njima bori na tlu. Osim što uspješno lovi zmije duže od metra, jede otrovnice premda nije imun na otrov. Lovi na način da se obrušava i hvata zmiju za glavu. Plijen često omamljuje snažnim udarcima krilima. Nema puno prirodnih neprijatelja. Iz nejasnog razloga postoji problem krivolova na Malti. Može doživjeti 17 godina.