Štetnici maslina

67

Suradnik Maslinara dr.sc. Kristijan Franin piše o štitastim ušima, ističući kako posebno višak dušika pogoduje ovim štetnicima

Polagana propast

Štitaste uši dovode do polaganog propadanja stabla, a veću štetu primjećujemo tek onda kada je napad već toliko jak da ugrožava sam nasad

Čađavica

Znakovi naseljavanja ovih gljiva su crno-sive prevlake nalik na čađu zbog čega je ovaj simptom i dobio ime

Biljka odumire

Napadnuta stabla jako oslabe, krošnja se počinje sušiti i konačno ukoliko ne reagiramo biljka odumire

Prirodni neprijatelji

Bitnu ulogu u zaštiti masline od štitastih ušiju imaju prirodni neprijatelji – parazitske osice i bubamare, osolike muhe i stjenice

Iako literatura spominje nekoliko vrsta štitastih ušiju koje uobičajeno čine entomofaunu masline, najzastupljeniji među njima je maslinin medić (Saissetia oleae) koji je uz muhu i moljca važan štetnik na ovoj kulturi u čijem uzgoju može uzrokovati ozbiljne probleme. Osim medića pojavljuju se tu lempirikina štitasta uš, maslinina siva štitasta uš, zarezasta uš, dudova štitasta uš, štitasta uš kore masline i druge. Ovi štetnici naseljavaju grančice i listove masline, a u manjoj mjeri plodove. Hrane se sisanjem sokova izlučujući pri tom velike količine medne rose. Takvim načinom života oslabljuju biljku, smanjuju njezin potencijal, utječu na količinu i kvalitetu plodova te dovode do njezina propadanja.

Sadni materijal

Budući da im je moć aktivnog kretanja jako ograničena šire se uglavnom pasivnim načinom i to pomoću vjetra, vode, putem tla, čovjeka ili životinja, a novije vrijeme njihovo širenje sve češće uzrokuje trgovina sadnim materijalom. Najčešće je riječ o polifagnim štetnicima koji osim masline oštećuju i neke druge biljke poput citrusa ali i brojne ukrasne vrste. Vrsta koja obitava isključivo na maslini je štitasta uš kore masline (Pollinia pollini). Ova uš oštećuje koru uzrokujući njeno debljanje i pucanje. Osim toga može uzrokovati i deformacije listova. Ostale vrste su polifagne, te uz maslinu i neke druge višegodišnje kulture ponekad naseljavaju i biljke u zaštićenim prostorima.

Generalno govoreći štitaste uši uglavnom nisu gospodarski značajni štetnici pa su obično kada govorimo o zaštiti ostavljene u drugom planu. Pojednostavljeno rečeno neki uzgajivači smatraju da ako nisu ugroženi plodovi, nema ni potrebe za zaštitom. Ovaj potpuno krivi pristup zanemarivanja zaštitnih mjera nerijetko rezultira izostajanjem prinosa.  Štitaste uši ubrajamo u fiziološke štetnike čija učestala pojava dovodi do polaganog propadanja stabla, a veću štetu primjećujemo tek onda kada je napad već toliko jak da ugrožava sam nasad.

Problemi sa štitastim ušima u nasadima su najčešće vidljivi kao „čađavica“ – radi se naime o posljedici njihova napada. Ukratko riječ je o nekoliko vrsta gljiva koje nisu paraziti nego saprofitskim načinom žive na površini lišća, ali i grančica. Znakovi naseljavanja ovih gljiva su crno-sive prevlake nalik na čađu zbog čega je ovaj simptom i dobio ime. Ono što je ključno, gljive smanjuju asimilacijsku površinu pa lišće gubi sposobnost fotosinteze, javljaju se problemi s disanjem i nakon nekog vremena otpada lišće (to je posebno izraženo u donjim dijelovima krošnje), a može doći i do propadanja grana.

Važnost rezidbe

Posljedica može biti znatno smanjenje prinosa jer ako nema lišća nema ni ploda. Štoviše takva stabla jako oslabe, krošnja se počinje sušiti i konačno ukoliko ne reagiramo biljka odumire. Čimbenici koji utječu na porast populacije ovih štetnika su u prvom redu: nepovoljni klimatski uvjeti, nekvalitetno odrađena agrotehnika, nedostatak prirodnih neprijatelja, te neadekvatna zaštita. Treba naglasiti da prisutnost ostalih domaćina u blizini maslinika također može potaknuti mogućnost zaraze.

Klimatski čimbenici imaju dvostruko djelovanje, i pozitivno i negativno što primarno ovisi o vrsti ali i o razvojnom stadiju kukca. Tako npr. visoke i niske temperature, jaki vjetrovi, intenzivno sunčevo osvjetljenje i kiša jačeg intenziteta povećavaju smrtnost ličinki prvog stadija. S druge strane prijelazom u više stadije ličinke odnosno ulaskom u stadij odraslih kukaca učinak negativni učinak klimatskih faktora se jako smanjuje. Odrasle jedinke su obično otporne na niske temperature, premda vrijednosti ispod 0 °C imaju najčešće letalni učinak.  Nasuprot tomu nešto niže temperature tijekom ljetnih mjeseci uz blagi vjetar i povećanu razinu vlažnosti mogu potaknuti masovno razmnožavanje ovih štetnika.

Rezidba je za višegodišnje kulture temeljni agrotehnički zahvat jer u prvom redu osigurava stalnu rodnost, utječe na ravnotežu između prirasta i rodnosti, povećava osvijetljenost i prozračnost krošnje i time smanjuje pojavu nametnika, između ostalog i štitastih ušiju. Naime guste i jako obrasle krošnje unutar kojih je smanjena cirkulacija zraka predstavljaju izvrstan medij za razvoj štitastih ušiju. Stoga u nasadima u kojima rezidba nije kvalitetno odrađena intenzitet napada može biti veći. Rezidbom dakle stvaramo uvjete koji onemogućuju razvoj ušiju, a osim toga odstranjujući zaražene grane smanjujemo njihovu brojnost.

Kemijska sredstva

Od ostalih agrotehničkih posebnu pažnju treba posvetiti gnojidbi. Naime, neizbalansirana gnojidba, pri čemu posebno mislimo na velike količine dušika, jako pogoduju pojavi ovih štetnika. Gnojidba dušikom treba biti racionalna i prilagođena uvjetima proizvodnje jer u protivnom zajedno s pretjeranim navodnjavanjem poboljšava fiziološko stanje maslina, što se onda negativno odražava na probleme sa štitastim ušima. Naravno gdje god je to moguće bilo bi poželjno gnojidbu temeljiti na analizi tla.

Izuzetno bitnu ulogu u zaštiti masline od štitastih ušiju imaju prirodni neprijatelji. To su u prvom redu parazitske osice i predatorske skupine kukaca poput bubamara, osolikih muha i stjenica.  Kao važne predatore koji obitavaju u našim maslinicima treba spomenuti rodove Chilocorus i Exochomus. Ove organizme u maslinik možemo privući i zadržati prvenstveno održavanjem ekološke infrastrukture. Potrebno je njegovati samonikle cvjetne vrste, kombinirati uzgoj maslina sa ljekovitim i aromatičnim biljem, omogućiti razvoj neinvazivnih korovnih vrsta negdje u rubnim dijelovima nasada.

Treba imati na umu da bez cvjetajućih vrsta i osiguranog staništa u masliniku ne možemo očekivati veću pojavnost korisnih kukaca. S obzirom na navedeno zaštita je kompleksna i u pravilu preventivna. Kvalitetno odrađene preventivne metode su najčešće dovoljan način zaštite i ne zahtijevaju dodatnu upotrebu insekticida. Međutim u određenim situacijama kod jakog napada treba prionuti upotrebi kemijskih sredstava. Na popisu dozvoljenih tvari su parafinsko ulje (bijelo ulje i mineralno svijetlo ulje) i piriproksifen. Bijelo i mineralno svijetlo ulje je moguće koristiti najkasnije do kraja  srpnja. Može se aplicirati tijekom zimskog mirovanja ali i u vegetaciji. Prilikom tretiranja trebalo bi izbjegavati biljke oslabljene sušom, smanjenog turgora. Pripravak se koristi u koncentraciji 1 do 2%, a dozvoljena su najviše dva tretiranja u sezoni. U Hrvatskoj dozvolu za primjenu ima i jedan pripravak na bazi piriproksifena i to samo jednom u sezoni, prije cvatnje maslina.

Možemo zaključiti kako štitaste uši u pravilu najčešće ne uzrokuju gospodarski značajne štete na maslinama. Međutim, kod višegodišnjeg zanemarivanja nasada populacija ovih nametnika može doslovno buknuti i to u mjeri u kojoj dovodi u pitanje opstanak istog. Uspješna borba temelji se isključivo na kvalitetno odrađenim preventivnim mjerama, poticanju biološke raznolikosti i minimalnoj upotrebi kemijskih sredstava.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.