Puljka – sorta koja nema izdanke iz korijena

Puljka je stara autohtona sorta, koja se uzgaja isključivo u starim maslinicima, oko mjesta Poljana, a nešto manje, po koje stablo i u maslinicima Preka i Sutomišćice na otoku Ugljanu. Ostali nazivi su joj talijanka, puljiška i ugljanka. Legenda kaže da su je donijeli na otok Ugljan, početkom 19. stoljeća iz Italije (Apulije), poznata obitelj uljara Perić, dobro se aklimatizirala i maslinari su je prihvatili.

Otporna na štetnike

Stablo je veliko, uspravno i snažno s prostranom rastresitom krošnjom svijetlo­zelene boje, rodne grane su gotovo polegnute, a rodne grančice obješene prema tlu. Karakteristično je za ovu sortu da gotovo nema izdanaka iz korijenja, što je jedan od razloga da se nije u povijesti masovno sadila. Otporna je na štetnike, granotoč, jake vjetrove i niske temperature, a manje je otporna na paunovo oko.

List je simetričan, dug prosječno oko 8 cm, uzak oko 1,5 cm, boja lica gotovo mu je ista kao i boja naličja svijetlozelene boje. Cvjeta krajem svibnja i početkom lipnja, dok resu razvija od ožujka do svibnja, vrijeme od cvatnje do berbe je oko 175 dana, dobro oprašuje Oblicu, Drobnicu i Levantinku.

Plod je sitan, jajolikog obli­ka, simetričan, tijekom zriobe tamnoljubičaste boje, peteljka je duga oko 2 cm, dug je oko 1,7 cm, širina 1,2 cm, težina oko 3 grama, randman ulja u plodu u fazi op­timalne zriobe (berba sredinom listopada) oko 13 posto. Sklona je alternativnoj rodnosti, a kada rodi, onda rodi obilno.