Područje nastanka i uzgoja istarske ovce naš je najveći poluotok Istra, po kojemu je ova pasmina i dobila ime.
U posljednja su tri stoljeća autohtone ovce bile predmet različitih pokušaja sustavnog i nesustavnog oplemenjivanja (križanja) radi poboljšanja učinkovitosti u proizvodnji vune, mesa i mlijeka. Tako se godine 1771. radi oplemenjivanja i poboljšanja proizvodnosti slabo produktivnih autohtonih istarskih ovaca, dekretom carice Marije Terezije osnivaju pripusne stanice u kojima su rabljeni inozemni ovnovi, ponajviše pasmina Gentile di Puglia, Southdown, Merinolandschaf, Bergamo, merino i dr. Smatra se da je upravo navedene 1771. godine započeo dugogodišnji složeni proces nastanka istarske ovce i da je predmetno oplemenjivanje, uz presudnu ulogu okoliša, rezultiralo nastankom današnje istarske ovce, s tim da je, od navedenih inozemnih pasmina, najviše korišten genotip Gentile di Puglia i Bergamo ovce.
Na navedeno uzgojno područje (Istra) od druge polovine 19. stoljeća nisu uvožene druge mliječne pasmine ovaca, ni iz Italije ni iz bilo koje druge zemlje. Uz postojanje navedenog tipa mliječne ovce u Istri, spominje najuzrasliji soj istarske ovce – tzv. veprinačku ovcu, čije je uzgojno područje istočna obala Istre (šire područje Opatije). Autor tvrdi da je ta ovca nastala križanjem autohtone pramenke s uvezenim merino ovnovima, s tim da je navedeni proces oplemenjivanja započeo još u vrijeme austrijske uprave. Unatoč oplemenjivanju istarskih ovaca uvezenim ovnovima mliječnih mediteranskih pasmina, ciljana i sustavna selekcija ovaca na mliječnost u prošlosti nije nikada provođena. Selekcijski posao često je prepuštan isključivo nedovoljno podučenim uzgajivačima i pastirima, povremeno se od njega čak i odustajalo, tako da su proizvodna svojstva istarske ovce minulih desetljeća tek neznatno poboljšavana i zasigurno su mogućnosti genetičkog napretka u populaciji istarske ovce znatno, znatno veće. U Istri su također, tijekom migracija polunomadskih ovčara, krajem jeseni i početkom zime dopremana stada s područja ćićarije na zapadni i južni obalni pojas, da bi se početkom proljeća vraćala natrag u unutrašnjost Istre, na krška, vegetacijom siromašnija staništa.
Prema istraživanjima provedenim prije 60 i više godina, istarske ovce uglavnom su uzgajane u manjim stadima, od 10 do 40 grla, rijetko kada više. Ovce su tijekom cijele godine boravile na pašnjaku, s tim da su za vrućih ljetnih mjeseci preko dana držane u staji (hladu), dok bi tijekom noći boravile na pašnjaku i pasle. Samo na određenim (boljim) gospodarstvima ovce su dodatno prihranjivane krepkim krmivima samo prvih nekoliko dana nakon janjenja. Važno je navesti da u to vrijeme priprema voluminozne krme (sijena) za hranidbu ovaca tijekom zime nije bila uobičajena.
Istarska se ovca već na prvi pogled po vanjštini, tjelesnoj razvijenosti, konveksnoj nosnoj kosti, crno-bijeloj boji vune i dlake, dugim gracioznim nogama te poprilično razvijenim rogovima razlikuje ne samo od ostalih naših izvornih pasmina ovaca nego i onih uzgajanih širom zemaljske kugle.
Posebno je dojmljiva i specifična odlika istarske ovce izraženamliječnost i tjelesna razvijenost koja tu ovcu svrstava među najkrupnije pasmine u Hrvatskoj. Naime, istarska je ovca nešto krupniji, dugonogi tip mediteranske ovce, izražene dužine trupa, skladne tjelesne građe i snažne konstitucije. Prosječna visina do grebena odraslih, tjelesno potpuno razvijenih istarskih ovaca je 73,5 cm, dužina trupa 77,3 cm, širina prsa 21,7 cm, dubina prsa 32,9 cm, opseg prsa 96,7 cm, opseg cjevanice 9 cm, dužina glave 24,9 cm, širina glave 12,5 cm, širina zdjelice 18,9 cm i tjelesna masa 67,4 kg.
U odnosu na ovce, ovnovi su u pravilu za 10-15% većeg tjelesnog okvira te su prosječno teški 76,7 kg. Runo istarske ovce je poluzatvoreno do otvoreno, s tim da trbuh, noge i ponekad vrat u cijelosti ili češće samo donji dio vrata nisu prekriveni vunom nego gustom, najčešće crnom ili crno-bijelom dlakom. Ovce su uglavnom šarene ili crno-bijele, ili potpuno crne (26%), dok je najmanje (oko 1%) potpuno bijelih grla istarske ovce. Glava i muških i ženskih grla ove pasmine je karakteristične i poprilično izražene konveksne nosne kosti, najčešće crne ili crno-bijele boje.Uši su vodoravne, osrednje veličine i položene u stranu.
Iako i ovce i ovnovi mogu biti rogati ili šuti, u populaciji istarske ovce trenutačno dominiraju rogata grla (oko 84%). Vrat ove pasmine je poprilično dug, osrednje mišićav, a na njemu se na donjoj strani u pojedinih grla mogu uočiti resice različite veličine i boje. Leđna linija je duga, ravna, pravilna i u ostriženih grla dobro uočljiva. Prema prosječnoj dužini repa istarska ovca pripada skupini dugorepih pasmina. Noge ove pasmine su izrazito duge, snažne i čvrste (odlika mediteranskih ovaca), pravilnog stava i čvrstih crnih papaka. Ovce najčešće janje jedno janje, a 25 do 30% se blizni (ovisno o godini i uvjetima u stadu, ponajviše hranidbi). U boljim stadima zamjetna je i pojava trojki. Janjad je s obzirom na veličinu odraslih grla nešto manje porodne mase (oko 3,5 kg), no s dva mjeseca teška je između 15 i 18 kg..
Janjad kolju s navršenih 50 do 80 dana, odnosno pri prosječnoj klaoničkoj masi od 20,5 kg. S obzirom da je mlijeko temeljni proizvod ovaca tendencija je skraćivanje razdoblja sisanja, samim tim i klanja mlađe i laganije janjadi. Prosječna je masa obrađenog trupa janjadi istarske ovce 10,7 kg, a randman 52,2%. Istarska ovca izvrsnog je genetičkog potencijala za proizvodnju mlijeka, na koju upućuje i poprilično dobra i poželjna morfologija mliječne žlijezde.
Prosječna je dubina vimena istarske ovce 14,6 cm, opseg vimena 39,6 cm i dužina sisa 3,1 cm. Tijekom prosječnog trajanja laktacije od 175 dana ovce proizvedu oko 260 kg mlijeka, a najbolja grla 700 kg i više (HPA, 2011). Mlijeko prosječno sadrži 7,0% masti i 6,1% bjelančevina i većinom se prerađuje u tradicionalan polutvrdi, punomasni ovčji sir (istarski sir) te u skutu. Po jednom grlu godišnje se proizvede oko 1,5 kg miješane vune, vrlo neujednačene kvalitete, prosječnog promjera vlakna od 36,3 μm. Nažalost vuna istarske ovce danas gotovo da nema nikakve gospodarske važnosti te je iz kategorije dragocjenog proizvoda postala otpad.